Milan Dozet, nekadašnji košarkaški as, za portal Mojljubimac.net je govorio o ljubimcima, odrastanju kćerki uz psa, ali i o košarci i gitari

Autor: Maja Predragović

Milan Dozet, nekadašnjii košarkaški as Crvene zvezde i Igokee, od djetinjstva voli životinje, posebno pse koje je nerijetko hranio kada ih sretne na ulici. Oduvijek su psi bili dio njegovog života, a danas je tu border koli Mini koji svaki dan donosi radost u jedan dom u Beogradu.

Mini nije slučajno došla u porodicu Dozet.

“Posle dužeg traženja prave odgajivačnice i legla, planirano je ušla u naš dom, sa idejom da dobijemo aktivnog psa. Ispostavilo se da, ipak, nismo znali značenje reči AKTIVAN pas kad je border u pitanju. Moja deca bi rekla da je Mini ‘prešla igricu’”, rekao je Dozet, na početku razgovora za portal Mojljubimac.net i zainteresovao nas da saznamo više o Mini.

“Hteli smo radnog psa koji će da prati naš stil života a pravi razlog je želja moje supruge da me ostavi u koliko toliko dobroj formi i posle karijere pa makar i kroz svakodnevne šetnje i trčanje sa psom. Dvoumili smo se između malinoe i bordera ali s obzirom da živimo u stanu i da je border blažeg karaktera, izabrali smo njega i sigurno da nismo pogrešili”, ističe naš sagovrnik.

Ime su dale kćerke, ali male zasluge za to idu i jednom isto tako divnom psu – Maksu.

“Često me pitaju zašto se zove Mini kad nije toliko mali pas. Pre nje smo imali ruskog hrta po imenu Max tako da kad je stiglo štene, toliko manje od hrta, ćerke su joj dale ime Mini”, kaže Milan.

Pas za mene znači želju od malena. Voleo sam da gledam filmove sa psima. Primećivao sam pse napolju. Hranio lutalice. Nekako je pas prisutan kroz ceo moj život. Mislim da je pas za mene nešto što upotpunjuje mene kao osobu. Ne znam kako bih to drugačije opisao. Pas je nešto što volim. Eto tako, odgovara Milan Dozet na pitanje šta za njega znači pas.

Border koli je veoma aktivan pas, sa njim nikada nije dosadno, a da je uvijek raspoložen za igru uvjerili su se Milan Dozet, njegova supruga i djeca čim je došao u njihov dom.

“Kad imate ovu rasu, svaki dan je zanimljivost. Kao i svaki border kojeg smo sreli, obožava lopticu, igru, trčanje, pliva na moru, pluta na dušeku, obožava sneg, voli da se vozi kolima, jako joj je važno da bude deo porodice i da je stalno sa nama. Mislim i da pored svega ovoga, najviše voli kad se popne na naš krevet i tu zaspi, iako je večita borba da to ne radi”, kaže Milan Dozet i nastavlja priču o svom ljubimcu:

“Ovo nam je prva ženka i sigurno je da nikad više nećemo imati mužjaka. Iskustvo mi kaže da su ženke mirnije, privrženije i puno blaže tako da je i moja ljutnja na gluposti nekako dosta manja. Nećemo nikako uzeti u obzir da i meni godine idu i da je to verovatno zbog toga. Koliko god ljudima izgledalo simpatično, border je pas koji traži 24 sata pažnju i željan je rada tako da svako opuštanje ili gledanje televizije prođe u njenom sklanjanju jer donosi lopticu ili prepoznatljivom borderskom pogledu bez treptaja gde čeka neku komandu ili akciju. Možda je to stvar koja me nekad nervira ali nikako naljuti.”

Na našu konstataciju da borderi važe za neke od najiteligentijih rasa, Dozet je istakao da jesu najinteligentnija rasa i dodao:

“Za mene je to drugi nivo komunikacije sa psom a ceo život sam okružen psima. Uplatio sam joj bio 20 časova dresure i kada je dreser rekao šta treba da pređemo od komandi, rekao sam da ću biti presrećan ako bude znala pola od toga. Prešli smo sve za nekih četiri – pet časova. Dresura nam je stvarno pomogla da nam život sa psom bude neverovatno komforan.

Povodac ni ne znam gde nam je. Kad naiđemo na ulicu ako ja zaboravim ili pričam na telefon, sama će da stane između mojih nogu i tako prelazimo ulicu. Trikovi tipa okreni se, moli, naklon, idi obiđi drvo, su nam bili zanimljivi dok je bila štene ali sad uživamo u drugim stvarima. Fasciniran sam rasom i ne postoji opcija da do kraja svog života nemam psa pored sebe baš ove rase. Uz to su dobri sa decom, psima, agresija ne postoji.

Značaj pasa za djecu

S obzirom da Milan Dozet ima tri kćerke zanimalo nas je koliko je suživot sa psom bitan za djecu, za razvoj empatije i brige za druga bića.

“Iz mog iskustva nemerljivo važan. Pas na dlaci unosi dovoljan broj alergena da aktivira imunitet dece a opet nedovoljno je to mali broj da ih iste napadnu. Kao neko čija su deca prevremeno rođena, taj deo oko njihovog zdravlja mi je bio jako bitan. Doktor koji ih je vodio dok su bile u inkubatorima je bio oduševljen kada je čuo da u kući imamo psa. Rekao je da ga nikako ne skanjamo od beba kad dođu kući posle tri i po meseca na neonatologiji. Uz to razvijanje empatije i brige prema drugom biću je nešto što je detetu neophodno”, ističe Milan Dozet.

Zašto Milan Dozet strahuje kada ode na izložbu pasa?

Porodica Dozet voli da ode na izložbu pasa, ne izlažu svoje pse, ali tih nekoliko sati uživaju mazeći i gledajući druge kuce.

“Ne izlažemo pse. I ovaj pas je, kao i prethodni, od šampionskih roditelja ali mi je poreklo bilo važno više zbog naslednih bolesti i tu ozbiljna odgajivačnica igra bitnu ulogu. Ipak, nije mi bitno da mi neko drugi kaže koliko je moj pas lep jer je za mene i moji porodicu on najlepši. Imao sam 15 godina mešanca koji je, takođe bio najlepši pas za mene. Volimo da odemo na izložbe, da tamo mazimo pse, da deca vide različite rase i njihovo ponašanje. Jedino se bojim sam od sebe da se sa izložbe ne vratim sa još jednim psom”, kroz osmijeh priča Milan Dozet.

A pasa je bilo dosta u njegovom životu, ali i drugih životinja. Nekadašnji košarkaški šampion može da se pohvali pravim malim životinjskim carstvom ali i jednom kornjačom koja korača ZOO vrtom u Beogradu.

“Kao mali sam počeo sa ribicama. Onda nam je komšija poklonio barske kornjače sa kojima je hteo da nas iznenadi pa ih je ubacio kod ribica. Dok smo došli kornjače su plivale ali ribice više nisu bile žive. Posle sam imao i šumsku kornjaču. Nju sam kasnije poklonio ZOO vrtu i jedna je od onih što se šeta po kavezu sa kengurima. Imao sam i hrčke. Nekoliko generacija. Posle i nekoliko generacija zamoraca”, priča Milan i dodaje:

“Uz psa kod babe i dede sa 11 godina sam dobio mešanca. Uveseljavao nas je 15 godina. Supruga je imala haskija. Zajedno smo išli po njega. Ruskog hrta smo uzeli kad smo se oženili, ali posle devet godina nas je napustio zbog sportskog srca. To je teško palo našim dvema ćerkama. Godinu dana posle toga je došla Mini a malo iza nje i još jedna ćerka. Žena u šali kaže da se plaši sledećeg psa jer ne želi četvrto dete.”

Djeca empatiju prema životinjama naslijedila od roditelja

I Milan Dozet i njegova supruga vole životinje, a ljubav prema divnim bićima su prenijeli i na kćerke. Milan, ipak, priznaje da sada drugačije reaguje na napuštene životinje nego kada je bio mlađi, ali i dalje je tu da pomogne.

“Na napuštene životnije ne reagujem više kao što je bio slučaj kad sam bio mlađi. Pomognem nekom donacijom ljudima koji se brinu o njima. Kad imam nešto kod sebe, dam im da jedu. Ćerke mi pričaju kako sad one kupuju hranu za pse od svog novca za užinu, i daju lutalicama. Tako da se krug negde, ipak, okrenuo”, kaže Dozet.

“Košarka mi je dala mnogo, sad je vreme da joj nekako vratim”

Milan Dozet je jedan od onih košarkaša koji je osvajao trofeje, ali i jedan od onih asova kojeg ljudi vole i poštuju bez obzira za koga navijaju. On je to svakako zaslužio odnosom prema košarci, sportu, ali i odnosom prema ljudima.

Karijeru je počeo 1996. godine u Partizanu, gdje je proveo dvije sezone. Zatim je igrao za Zemun i Slogu, da bi 2001. došao u Crvenu zvezdu sa kojom je stigao do fajnal fora Jadranske lige 2003. i osvojio Kup Radivoja Koraća 2004. Igrao je i za Vojvodinu, Kijev, Panelinios, AEL Limasol i APOEL, a 2010. je stigao u aleksandrovačku Igokeu, za koju je igrao četiri sezone i osvojio dvije titule prvaka BiH i Kup BiH. Koliko je bio važan za ovaj klub govori podatak da je dres sa brojem šest 2016. otišao pod svod dvorane u Laktašima. 

Odlazak u košarkašku penziju nije bilo lak, Dozet je neko vrijeme sa prijateljima redovno trenirao i igrao, međutim, sada to ne radi.

“Na žalost ne. Kolena mi više ne dozvoljavaju a i ne stignem od obaveza na poslu, troje dece, njihovih treninga i psa. Valjda sam dovoljno trenirao pa je sad to negde na dnu liste prioriteta”, kaže Dozet.

Ipak, košarci nije rekao zbogom. Svaki dan je u sali, ali ne kao igrač i ne kao trener iako mu je jedna od želja da radi individualno sa mladima. 

“To je i dalje negde samo želja. Kao direktor mlađih selekcija Crvene zvezde bio sam svaki dan u sali sa decom. Osećam se prijatno u tom okruženju i svestan sam da je to moj svet, veliki deo mog života. Košarka mi je dala mnogo, sad je vreme da joj nekako vratim”, ističe Dozet, koji je prije nekoliko dana dobio novu ulogu u Zvezdi jer je imenovan na poziciju sportskog direktora.

Nismo mogli da ga ne pitamo kako napreduje sviranje gitare.

“Gitara visi na zidu i skuplja prašinu. Stvarno nemam vremena, a i kad uzmem da sviram, najmlađa ćerka redovno dođe da mi štimuje žice. Brat svira pa često odem da slušam neku njegovu svirku. I otac svira gitaru pa je bilo očekivano da naučim bar akorde za svoju dušu”, rekao je Milan Dozet na kraju razgovora za portal Mojljubimac.net.

FOTO: Privatna arhiva/Milan Dozet

Pratite nas: Facebook  Instagram

Možda vas zanima: Lovački psi, crni psi i stafordi se najteže udomljavaju