Belma Čečo – Bakrač je ostvarila značajne solističke i naslovne uloge u predstavama: “Carmen”, “Bolero”, “Dom Bernarde Albe”… ali i kreirala veoma značajne baletske naslove, među kojima je balet “Omer i Merima”
Autor: Maja PREDRAGOVIĆ
Belma Čečo – Bakrač, balerina i koreograf Narodnog pozorišta Sarajevo, i njena porodica uživaju u društvu Lune. Mali jorki je upotpunio njihove živote, a Belma nam je otkrila kako je Luna i prije nego što se rodila dobila ime.
“O Luni se dugo pričalo, dugo razmišljalo. Kao što je, vjerujem, i u većini porodica, inicijator je bila moja dvanaestogodišnja kćerka. Dugo je željela ljubimca, biće koje će prigrliti, koje neće biti u kavezu, o kojem će se brinuti i kome će pružiti ljubav i nježnost. Suprug i ja ni sami nismo bili sigurni imamo li vrijeme i uslove potrebne za ovog novog člana porodice. Ipak, period izolacije i nove situacije koja nas je zadesila pojavom korona virusa, podstakao nas je dodatno i odluka je pala. Luna je ušla u naš život i zbog toga smo veoma sretni”, rekla je Belma Čečo – Bakrač, na početku razgovora za portal Mojljubimac.net.
“Luna je unijela jednu novu dimenziju ljubavi u naše živote. Brigu i nježnost svakako. Upotpunila je naše inače duge šetnje. Otvorila novi svijet i pogled na život. Upoznala me sa mnogo zanimljivih komšija i njihovih mezimaca”, dodaje Belma.
Iako se o novom članu porodice dugo pričalo, izabrati rasu nije bilo teško.
“Odluka o rasi bila je u skladu sa onim što smo htjeli. A željeli smo sitnijeg psa sa dlakom koja je mekana, a istovremeno se ne linja niti stvara neke alergijske reakcije. Mislim da su jorkširski terijeri idealni ljubimci za osobe koje žive u stanu”, kaže naša sagovornica.
Tea je Luni izbarala ime i prije nego što se rodila
Tako je Luna stigla u jedan stan u Sarajevu, da srećnoj porodici, donese još više sreće, a zanimljivo je da je ime dobila prije nego što se oštenila.
“Luna je ime dobila, prije nego se i rodila. Naša kćerka Tea je sasvim spontano rekla da kada dobije psa želi da se zove Luna. Tako je i ostalo. Sada ne bismo mogli ni zamisliti da se ovo naše slatko biće zove drugačije”, kaže Belma Čečo – Bakrač.
Luna je prava dobrica, i neko ko ne pravi nered po stanu.
“Najviše voli da se mazi i da nas satima liže. Veoma je umiljata i osjetljiva. Igra sa djecom joj također pričinjava veliku radost. Veoma je druželjubiva i prema drugim ljudima i prema drugim psima, naprosto, svakome se obraduje. Ma, divotica jedna”, priča Belma Čečo – Bakrač i dodaje:
“Ne pravi nestašluke. Kao neko ko do Lune nije imao ovako intenzivan odnos sa psom, i kao neko ko se čak i plašio pasa, očekivala sam razne scenarije i nestašne situacije. Sa Lunom toga nije bilo. Najveći nestašluci su joj ‘ krađa’ i raznošenje čarapica, ali to se tu i završava, samo je bitno da skrene pažnju na sebe i da igra započne.”
Luna je jedini ljubimac porodice Čečo – Bakrač, a Belma je kao dijete imala ljubimce i to kanarince. Oni su bili prikladniji za stan, iako je pas bio velika želja njenog oca.
“Moj tata je veoma volio životinje, naročito pse. Imao je neki poseban dar za komunikaciju i igru sa njima. Mama, sestra i ja nismo nikada izražavale želju za ljubimcem. Živjeli smo u stanu i nažalost roditelji su smatrali da to nije ni prikladan ambijent za držanje pasa. U to vrijeme, bilo je vrlo malo ljudi koji su u stanovima, zgradama, imali pse. Mislim da je za tatu to bila tiha patnja. On je na vikendicu, na koju je obožavao ići, naposlijetku i doveo psa. Žao mi je i često mi pade na pamet kako bi tata, da je živ, uživao u Luni”, priča sa sjetom Belma.
Belma Čečo – Bakrač: Balet se živi
FOTO: Privatna arhiva/ Belma Čečo – Bakrač
Belma Čečo – Bakrač je poznato ime u umjetičkim krugovima, posebno onim ljudima koji vole balet.
Uspješna Sarajka je u rodnom gradu završila gimnaziju i srednju muzičku školu, odsjek za klasični balet, diplomirala žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka i magistrirala komunikologiju, ali njena velika ljubav bio je i ostao balet. Moderne baletske tehnike usavršavala u Beču, a koreografiju pohađala na Akademiji Laban Center London. Značajne solističke i naslovne uloge je ostvarila u predstavama: “Carmen”, “Bolero”, “Slike s izložbe”, “Dom Bernarde Albe”, “Dubrovački kantuni”, “Pulcinella”, “Labudovo jezero”, Izložba slika, “Palčica”, “Pepeljuga”, “Romeo i Julija”, “Dama s kamelijama”, “Mare Nostrum”… a dobitnica je i brojnih nagrada.
Od 2015. do 2019. godine bila je vršilac dužnosti umjetničkog direktora baleta Narodnog pozorišta Sarajevo, na čijem je čelu uspjela u Sarajevo dovesti najznačajnije koreografe današnjice i značajno obogatiti repertoar kako klasičnim baletskim naslovima poput “Krcka Oraščića”, “Uspavane ljepotice”, tako i modernijim “Stabat mater”, “Faun”, “Alisa u zemlji čuda” itd. Koreograf je baleta Narodnog pozorišta u Sarajevu gdje je kreirala veoma značajne baletske naslove, među kojima je balet “Omer i Merima” Đ. Jusića, balet za kojeg se uvijek traži karta više. Koreografirala je drame, opere, filmove, te značajne saradnje sa Narodnim pozorištem Tuzla, Bosanskim narodnim pozorištem Zenica, Bosanskim kulturnim centrom, Pozorištem mladih Sarajevo.
Na pitanje šta balet čini tako posebnim, Belma odgovara:
“Veoma je teško to opisati riječima. Balet se živi. Kad vas ta umjetnost zaposjedne, nemoguć vam je život bez nje. On je i umjetnost i težak sport, on je drama i estetika, on je jednostavo miks svega onoga što u nama bivstvuje. Volite ga ili ne volite, sredine nema. A jednom kada uđe u vaš život ne napušta vas nikad i nikako”.
Biti balerina na sceni ili raditi koreografiju i režiju – šta je veće zadovoljstvo i odgovornost pitali smo sagovornicu.
“Balet je umjetnost mladosti. Karijera baletskog igrača je relativno kratka. Godine, povrede, kod dama porodi, čine svoje i ples dok je zabavan i izazovan on je i lijep, kada postane patnja i prevelik mentalni i fizički napor za plesača, onda on gubi i svoju ljepotu. O zadovoljstvu možemo govoriti, samo onda kada nam ono što radimo ne predstavlja teret. Moje igračko zadovoljstvo, zamijenjeno je koreografskim. To je oblast u kojoj se osjećam lijepo, u kojoj uživam i koja me ispunjava. Svaka od ovih profesija ima svoju težinu i nosi svoju odgovornost. A odgovornosti variraju, one ni za svakog baletskog umjetnika nisu iste. S druge strane, koreografski posao, zahtijeva poznavanje i nekih drugih grana umjetnosti puput književnosti, slikarstva, kiparstva, ali i nauka poput psihologije, logike, historije. Koreografija je uvijek traganje i za nju je potrebno kako profesionalno tako i životno iskustvo i opće znanje. Koreografski rad zahijeva dobru, detaljnu i dugotrajnu pripremu. Koreograf je osoba koja usmjerava i vodi igrača kroz proces kreacije i izvedbe, ali i ostale saradnike na polju komponovanja, muzičke izvedbe, scenografije, kostima, svjetla, stoga je njegova odgovornost velika”, ističe Belma Čečo – Bakrač za portal Mojljubimac.net.
Belma Čečo – Bakrač sa kolegama radi na novim projektima. Balet Narodnog pozorišta u Sarajevu zajedno sa kolegama iz Drame i Opere radi na programu kojim obilježavaju stogodišnjicu osnivanja pozorišta, a naša sagovornica kaže da će značajan jubilej biti obilježen dostojanstveno i lijepo.
Izvor fotografije: Privatna arhiva/Belma Čečo – Bakrač
Pratite nas: Facebook Instagram
Možda vas zanima: Vrapcoliki papagaj, najmanji i prgavi papagaj