Izgled
Građa ruske plave mačke je graciozna s dugim nogama i težinom od tri do pet kilograma. Pritom se razlikuje od britanske kratkodlake mačke. S druge strane, dosta je slična kartuzijskoj mački, ali se razlikuju u boji očiju. Kartuzijske mačke imaju žute oči, dok ruske imaju plave i zeleno smaragdne.
Ruska plava mačka ima glavu u obliku klina, a oči i uši stoje daleko razdvojene. Imaju posebno izražene brkove i taj dio im daje prepoznatljiv izraz lica, prenosi zooplus.hr.
Najizraženija karakteristika ove rase je mekano krzno. Plavo-sivo krzno sa srebrnkastim odsjajem daje ovim mačkama njihovo ime! Ostale nijanse krzna, mrlje i boje na šapicama nisu prihvaćene u standardima ove rase. Njuškica i vrhovi šapa bi u idealnom slučaju trebalo da budu plavi. Danas se uzgajaju i u bijeloj i crnoj boji, ali ih još ne priznaju sva udruženja uzgajivača. Osim boje, krzno ruske plave mačke je jedinstveno i po svilenkastoj kakvoći. Ruska plava mačka je jedina rasa s dvostrukim krznom.
Karakter
Ako ste u potrazi za posebno privrženom, inteligentnom mačkom, tada ćete se oduševiti s ruskom plavom mačkom.
Ona je mazna, srednje aktivna mačka. Iako su mačići vrlo zaigrani i temperamentni, s odrastanjem se to mijenja. Od veselog mačića nastaje nježni, suvereni sportaš. Ona je savršena kućna mačka. Oprez: ruska plava mačka je posebno inteligentna i mora redovno biti prepuštena izazovima. Za većinu ovih mačaka nije nikakav problem otvoriti vrata ili srušiti posude s hranom. Kako je ona vrlo vezana uz čovjeka, najbolje joj odgovaraju zajedničke igre kao što su trening s metom ili klikerom.
S obzirom da su vrlo druželjubiva bića ne bi ih ni u kojem slučaju trebalo držati same. Treba razmisliti o udomljavanju dvije mačke zajedno, ako su članovi porodice rijetko kod kuće. Pritom se ne mora nužno raditi o ruskoj plavoj mački, jer se one dobro slažu i s drugim rasama. Kao i kod svih mačaka, potrebno je neko vrijeme da se mačke upoznaju i naviknu jedna na drugu. Pri udomljavanju ruske plave mačke od profesionalnog uzgajivača ne bi trebalo odvajati mačiće od roditelja prije 12. nedjelje života.
Istorijat
Danas su poznate tri osnovne uzgojne grane u Europi.
Sibirski/skandinavski tip je nešto manji, posebno elegantan i ima uši vrlo udaljene jedne od drugih. Krzno je tamnije i boji se ljudi, te se stoga rijetko uzgaja.
Američki tip je najelegantniji od svih. Srednje veličine, nešto svijetlije boje i s daleko udaljenim ušima. Posebno je druželjubiva čak i među nepoznatim ljudima.
Engleski tip je nešto snažniji. Posebna odlika su usko i vertikalno postavljene uši. Karakterno su ove mačke između sibirskog i američkog tipa.
Ova mačka, kao što joj i ime govori, dolazi iz Rusije. Pretpostavlja se da prirodna rasa potiče iz sjeverno ruskog lučkog grada Arhangelska i da su je 1860. britanski mornari doveli u Englesku. Prva ruska plava mačka se u knjigama spominje 1865. godine, kada je kao “arhanđelska mačka” predstavljena u Kristalnoj palači u Engleskoj. U 19. vijeku je ova rasa bila popularna kako u Engleskoj tako i u carskoj Rusiji. Od 1937. je ruska plava priznata kao nezavisna rasa. Početkom Drugog svjetskog rata je stanje ruske plave mačke bilo ugroženo. Rasa se spasila samo ukrštanjem sa sijamskom, britanskom kratkodlakom i evropskom kratkodlakom mačkom. U tom procesu se krzno ruske plave mačke skratilo i postalo gušće, a oči su poprimile boju duboke smaragdno zelene.
Još uvijek postoje pokušaji da se priznaju bijele i crne ruske plave mačke. U 60-im godinama prošlog vijeka se osniva “The Russian White and Black Program” u Engleskoj: Frances McLeod započinje s uzgojem ruske bijele i ruske crne mačke. Australijanka Mavis Jones u 70-im godinama prošlog vijeka sparuje bijelu kućnu mačku s ruskom plavom. U kasnim 70-im godinama prošlog vijeka Royal Agricultural Society (RAS) Cat Club of New South Wales priznaje ove hibride ruske plave mačke. U međuvremenu udruženja uzgajivača u Australiji, Novom Zelandu i Južnoafričkoj Republici, takođe, priznaju crne i bijele varijante ruske plave mačke.
American Cat Fanciers Association pridaje ruskoj crnoj i ruskoj bijeloj mački status šampiona. Njihov standard za uzgoj odgovara ruskoj plavoj, one takođe moraju biti jednobojne ili u crnoj ili u bijeloj boji. Boja očiju mora kao i kod ruske plave biti smaragdno zelena. Međutim još uvijek većina uzgajivača prepoznaje samo plavo-sivu varijantu.
Njega
Zbog jedinstvenog, dvostrukog krzna, ruska plava mačka se skoro uopšte ne linja. To i činjenica da njeno tijelo proizvodi manje glikoproteina Fel d1 ju čine posebno pogodnom za osobe koje imaju alergiju na dlake.
Dvostruko krzno ruske plave mačke je omiljeno i nije komplikovano za održavanje. U pravilu je dovoljno četkanje jednom nedjeljno da bi se uklonila otpala dlaka.
Bolesti
Ruska plava mačka je vrlo robusna. Čini se da su poznate nasljedne bolesti zaobišle ovu rasu. Ipak se preporučuje pregled kod veterinara jednom godišnje, jer nijedna mačka nije otporna na povrede i tipične mačje bolesti. Pritom se ne radi samo o eventualnom vakcinisanju. Pregled uključuje i slušanje srca i pluća te oralni pregled da bi se na vrijeme otkrio karijes.
Kod mačaka koje imaju pristup otvorenim prostorima i prirodi bi trebalo vakcinisati mačiće kako bi se postigla rana imunost na poznate infekcije kao što su mačja zaraza, hunjavica i bjesnilo.
Prehrana
Mačke su mesojedi, što znači da mogu probaviti samo male količine ugljikohidrata, te se njihova prehrana treba pretežno sastojati od proteina. Pritom je gotova hrana s visokim udjelom mesa i malo biljnih sastojaka idealna.
Izvor: Alderton, David (1992). The Eyewitness Handbook of Cats: str. p. 182. Dorling Kindersley ISBN 1-56458-070-9
Izvor glavne fotografije: Pixabay.com
Možda vas zanima: Persijska mačka – prepoznatljiva po dugoj dlaci i prćastoj njuškici