Dragana Čojić je život posvetila košarci, porodici, ali i malim slatkim bišonima koji su osvojili njeno srce
Autor: Maja PREDRAGOVIĆ
Dragana Čojić, nekadašnja košarkašica i evropska prvakinja, i danas uživa u košarci, znanje dijeli sa mladima u Košarkaškom klubu Budućnost iz Bijeljine, sa suprugom Dariom i drugim trenerima stvara nove asove, a srce su joj ukrala i dva bijela kovrdžava bišona.
Dragana, baš kao i njen suprug Dario, od djetinjstva voli životinje.
“Kao mala imala sam psa i zečeve, a jednog zeku sam sa 25 godina toliko pripitomila da sam ga nosila u torbici kada bih pošla na pijacu, a kroz ulicu sam ga šetala svezanog na ženskoj najlon čarapi…”, počela je priču Dragana Čojić za portal Mojljubimac.net.
Sada su dio porodice Čojić Lili i Džoni, slatki bišoni.
“Lili je prva stigla u naš dom prije otprilike tri godine kada ju je suprug donio kćerki kao poklon za rođendan. U prvi moment bila sam protiv psa jer sa naše dvoje djece u kući živi još šest dječaka-košarkaša pa sam imala strah i zbog tuđe djece ne sluteći koliko ćemo zapravo svi mi biti bolji ljudi sa našim psima. Džoni je stigao tri mjeseca poslije Lili, kada sam već bila potpuno zaljubljena u svoju kerušu”, priča kroz osmijeh Čojićeva.
Iako ih isto odgajaju, Džoni i Lili imaju potpuno različite karaktere, a glavnu riječ vodi Lili.
“Lili je mirna, stabilna, dobroćudna, staložena i sa svim damskim manirima, dok je Džoni brzoplet, nestašan, halapljiv. Nikada se ne svađaju jer ona je mnogo dominantnija od njega i on uglavnom ide za njom. Ponekad se igraju, grickaju i skaču jedno po drugom i uglavnom je Džoni inicijator te igre pa kad mu ona odgovori on se povlači”, kaže uspješna sportistkinja iz Bijeljine.
Na pitanje koliko su joj ljubimci promijenili život Dragana Čojić odgovara:
“Moji psi su mi promijenili život potpuno, jer sam se uz njih nekako ‘smirila’, oni mi dođu kao lijek od svih tegoba, žurim kući s posla da bih ih vidjela, šetala sa njima, mazila se ili drijemala u popodnevnim časovima. Ono što je najvrednije svakako je ta bezuslovna ljubav koju nam pružaju naši ljubimci i nekako se osjećate nekome vrlo značajni. Djeca + kućni ljubimci = sreća”, ističe nekadašnja evropska prvakinja.
Maca je ljubimac svih košarkaša i košarkašica u KK Budućnost
Iako su Lili i Džoni mjezimci porodice Čojić, tu je i maca, koja je ljubimac svih košarkaša i košarkašica u Budućnosti.
“Suprug je ispred naše sale našao malo promrzlo i bačeno mače, unio ga je u salu i sada ono živi u našoj sali. Spava u ormanu, ima hrane na pretek, igra se sa djecom i kad mi odemo, ono se uvuče u orman u toplu postelju. Kada malo naraste, napravicemo mu neki izlaz napolje,tako da ima mogućnosti da bude i vani i unutra. Djeca joj daju razna imena a ja je samo zovem ‘macooo'”, priča Dragana.
Dragana Čojić ponosna na KK Budućnost
Rad u KK Budućnost baziran na radu sa mladima FOTO: Dragana Čojić/privatna arhiva
Osim porodice i ljubimaca, velika ljubav Dragane Čojić je košarka. Sa Jedinstvom je bila prvakinja Evrope, igrala je finale Kupa Lilijane Ronketi, osvojila tri titule prvaka Jugoslavije, nosila dresove Željezničara, Brčkog, RMU Banovića, ali i klubova u Njemačkoj, Švajcarskoj i Belgiji.
Kasnije je postala trener a 2006. godine je sa suprugom formirala KK Budućnost na čije je uspjehe veoma ponosna.
“KK Budućnost je nastao iz, reći ću, ‘pozitivnog inata’ i želje da se napravi klub koji će isključivo biti baziran na radu sa mladima uz želju da neko dijete iz našeg grada igra ‘visoku’ košarku i živi od nje. Danas se devetoro naše djece bavi profesionalno košarkom širom Evrope a ekipa je osvojila sve u Republici Srpskoj i bili smo pionirski, kadetski i juniorski prvaci BiH. Sa seniorskim sastavima smo jedini u RS koji se takmiče i u ženskoj i u muškoj konkurenciji, igramo Prvu ligu RS, a naše seniorske ekipe čine uglavnom maloljetni košarkaši i košarkašice”, ističe Dragana Čojić za portal Mojljubimac.net i dodaje:
“Prije sedam godina smo jednu fabričku halu pretvorili u košarkašku salu i tu se u toj našoj košarkaškoj fabrici vrlo često radi u tri smjene. U klubu ima oko 130 djece, četiri trenera i sekretarica i svi oni su u sali fabrike različiti a ravnopravni. Finalni proizvodi naše fabrike su na raznim krajevima svijeta, neki su profesionalni košarkaši, neki su akademski građani ali svi oni su prevashodno vrhunski ljudi, što je primarni zadatak našeg kluba.”
Izvor glavne fotografije: Dragana Čojić/Privatna arhiva
Pratite nas: Facebook Instagram
Možda vas zanima: Tamara Ćosić: Moj život sa Alaskom, Mariom i Srbom