Home Moj ljubimac Tamara Ćosić: Moj život sa Alaskom, Mariom i Srbom

Tamara Ćosić: Moj život sa Alaskom, Mariom i Srbom

Autor: Maja PREDRAGOVIĆ

Banjalučanka Tamara Ćosić od djetinjstva voli životinje. Udomljavala ih je, brinula o njima i uživala sa njima. Psi, mačke, zec… su bili ili su dio njenog života, ali tu je i konj, koji i nije baš čest ljubimac.

“Ljubav prema životinjama potiče od ranog djetinjstva, tako što sam udomljavala napuštene životinje, brinula se o njima i uživala u njihovom društvu, a što se tiče konja, to je jednostavno bila ljubav na prvi pogled. Prije desetak godina sam otišla u obližnji konjički klub da posjetim konje, te kako sam ih tada vidjela i mazila tako je ostalo i danas. Jednostavno njihovoj gracioznosti i ljepoti ne možete da odolite”, počela je Tamara Ćosić, priču za portal Mojljubimac.net.

Tamara Ćosić sa psom i konjem
Tamara Ćosić uživa u društvu Alaske i Maria FOTO: Privatna arhiva

Osmogodišnja kobila Alaska je Tamarin ljubimac, a otkrila nam je kako je ušla u njen život:

“Jedne prilike sam s koleginicom bila u Hrvatskoj kako bismo pomogle prijatelju da izabere sebi konja u jednoj uzgajivačnici toplokrvnih konja, i tako gledajući i birajući konja za prijatelja, ugledala sam Alasku u krdu. Oduševili su me njen temperament, elegantnost i bistar pogled, jednostavno sam znala da je to moj novi ljubimac.”

Na pitanje šta je to što konje izdvaja od drugih odgovara: “Snaga, gracioznost, plahost, veličina…” te nastavlja priču o druženju sa Alaskom:

“Radnim danima vrijeme sa Alaskom provodim nakon posla, u poslijepodnevnim časovima. Kada dođem u štalu u kojoj je smještena, obično ju počastim slatkišem (kocka šećera,  mrkva,  jabuka) kako bih joj se javila, onda ide timarenje i spremanje za jahanje, nakon jahanja, raspremanje, hlađenje nogu, čišćenje, kratka šetnja do ispaše kako bih ju nagradila za dobar trening. Kada sve završimo, uvedem ju u boks i obično ju mazim ( konji se jako vole maziti) i spremam opremu. Obično vikendom idemo u duge šetnje kroz šumu i preko rijeka, tu srećemo i ostale životinje poput srna i  lisica, a prati nas vjerno pas po imenu Riki koji obožava terene s konjima.”

Tamara, je generalni sekretar Udruženja građana “Srce Pegaza”, ali i trener jahanja, pa nas je interesovalo koliko je vremena potrebno da neko samostalno jaše.

“Jahanje je individualno i zavisi od predispozicije osobe, a najvažnje je da početnik ima ogromnu volju i da se trudi da nauči da jaše. Konji su velike i jake životinje i u većini ljudi izazivaju strahopoštovanje, što bi značilo da se početnici često boje. Tada dolazi do borbe volje i ljubavi prema konjima sa strahom, a trud je taj koji će na kraju da prevagne u korist volje. U prosjeku kroz mjesec – dva, mladi jahač može samostalno da vodi konja i radi sa njim osnovne radnje”, kaže Ćosićeva.

Jedan od ljubimaca je i mačka

Alaska nije jedini Tamarin Ljubimac.

“Pored kobile imam psa po imenu Mario del Monaco, francusku pudlu, živi sa mnom u stanu i mogu reći da mi je to najbolji prijatelj, a u kući roditelja imam tri mačke s kojima se obožavam igrati. Od ranog djetinjstva sam imala razne životinje. Kao dijete od pet – šest godina sam imala pekinezera zvanog Kiki, obožavala sam tog psa, a nakon njega to su bili psi Miki, Medena, persijski mačak Lucifer, Rubi, zec Bubimir…  kroz čitav život su prolazile razne životinje i dan bez njih ne bih mogla zamisliti”, ističe Ćosićeva.

Tamara Ćosić je jednog psa i udomila

Osim svojih ljubimaca, Tamara vrijeme i pažnju poklanja i onima na ulici.

“Kada vidim napuštenu životinju mnogo se rastužim, nerijetko zaplačem i pokušavam joj pomoći, ne znam da Ii je to dobro ili loše, po mene je sigurno loše jer mi teško pada nemoć životinje. Ona nema nikog drugog nego vas i zavisi samo i isključivo od vas, često apelujem na ljude da ne napuštaju životinje i osuđujem ih zbog toga… Udomila sam psa, koji se zove Srbo. Živio je neko vrijeme napušten na ulici dok preko društvenih mreža nisam saznala gdje, tada sam ga uzela i pružila mu adekvatnu brigu. Ali, to nije prvi pas kojeg sam spasila sa ulice a definitivno neće biti bi posljednji… “Ako nahranis gladnog psa neće te ugristi”, to je osnovna razlika između psa i čovjeka”, rekla je na kraju razgovora za portal Mojljubimac.net Tamara Ćosić.

Izvor glavne fotografije: Privatna arhiva

Pratite nas: Facebook  Instagram

Možda vas zanima: Dr Paraš savjetuje kako spriječiti isušivanje kože i ispucale šape kod psa i mačaka

Exit mobile version