Autor: Maja PREDRAGOVIĆ
Pjesnikinja i profesorica Adisa Bašić osvaja poezijom i riječima, studente uči kreativnom pisanju, poeziju čita u rodnom Sarajevu, Njujorku, Beogradu, Tešnju, Zagrebu, Banjaluci… a njene rukopise među prvima “čita” Đuli.
Upravo je Đuli tema naše priče. Mali slatki pas koji je od prvog dana unio sreću u život Adise i njenog supruga, a kakva je Đuli možda najbolje govori opis ispod jedne zajedničke fotografije na društvenim mrežama: “Uvijek se pitamo čime smo zaslužili ovako divnog psa”.
“Đuli je nježna, mazi se, gnijezdi vječno negdje oko nas i uči nas da otvoreno pokazujemo emocije. Kod pasa nema prenemaganja, kalkulisanja ili ustručavanja. Ona se jasno i predano bori za ljubav i pažnju, i nikad se ne umori od pokazivanja naklonosti. U tome nam je uzor”, rekla je Adisa Bašić, za portal Mojljubimac.net.
Đuli je u život porodice Bašić-Smajić ušla prije sedam godina.
“Moj muž i ja smo poznavali njene roditelje, dvoje simpatičnih i veoma omiljenih pasa polulutalica, Džekija i Belu – oni su živjeli u jednom hercegovačkom selu gdje provodimo dosta vremena. Kad smo saznali da je Bela skotna, poželjeli smo jedno njihovo štene. Đuli je imala dva mjeseca kad smo je uzeli sebi i evo već sedam godina usrećujemo jedni druge. Ja sam oduvijek željela psa ali mi roditelji u djetinjstvu to nisu dopuštali. Kad smo nabavili kućicu sa malim dvorištem muža sam nagovorila na psa, a on je sada i veći ovisnik o njoj nego ja”, priča Bašićeva i otkriva zašto su izabrali ženku:
“Uzeli smo namjerno ženku jer na selu ljudi radije biraju i udomljavaju mužjake. Njena budućnost u tom okruženju nije izgledala posebno svijetlo, ali na kraju joj je sa nama život ispao sasvim lijep.”
Adisini bratići Hana i Mirza su Đuli dali ime, a zahvaljujući njoj kad god sretnete porodicu Bašić-Smajić i njihovog ljubimca sjetićete se pjesme”Đuli” Danijela Popovića koja je nikada bila hit.
“Hana i Mirza su imali cijeli proces prijedloga, glasanja, bodovanja, pravili su top liste. Sjećam se da su me nazvali sa bratovog mobitela iz Turske gdje su tada ljetovali da me detaljno izvijeste o izabranom imenu i Hana mi je prepričavala cijeli tok izbora, a impulsi su otkucavali. Ali, bratov veliki telefonski račun je vrijedio priče, svi smo bili sretni izabranim imenom. Kad čuju njeno ime danas svi se sjete Danijelove pjesme ‘Đuli’ i počesto joj zapjevuše”, kaže Adisa.
Ljubimci mijenjaju život, donose sreću svojoj porodici, a izuzetak nisu ni Adisa i njen suprug.
“Naš život se strahovito promijenio. Unijela je puno smijeha u kuću, naučila nas da se svaki dan istinski obradujemo jedno drugom po povratku s posla. Redovno se smijemo njenoj potrebi da bude u centru dešavanja. Kad god nas dvoje razgovaramo, sjednemo jedno kraj drugog ili se zagrlimo, ona trči i bori se da bude tačno u sredini. Noću se ušunja u naš krevet i legne između nas. Ako smo previše primaknuti, ona burgija kao neka mala bušilica dok ne dođe na svoje mjesto i ne stavi svoju glavicu na naše jastuke”, priča kroz osmijeh Adisa.
Đuli ujutro voli da dugo spava i nerado rano ustaje. Voli toplotu pa se ljeti izležava na suncu, a zimi na dvije spojene stolice primaknute uz radijator. Uživa i u šetnjama ali ne predugim.
“Ona je umiljata, poslušna i draga ali nekad svojeglava. Hoda bez povodca, prati nas u stopu, sama ulazi u auto. Ponekad kad negdje žurim a ona po deset minuta njuška neku travku i odbija da krene, ja se naljutim na nju. Ali uvijek iza njenog ponašanja ima neki konkretan razlog ili potreba koje ja u žurbi previdim. Sad se već dobro poznajemo pa je tih ljutnji manje. Ona se na mene i mog muža naljuti kad milujemo tuđe pse. Izrazito je ljubomorna, ali vremenom je nekako prihvatila barem pse naših prijatelja”, ističe Adisa za portal Mojljubimac.net.
Đuli ne živi život običnog psa. Rado ide u kafiće, putuje sa svojom porodicom i upoznaje nove zemlje i gradove, tako da ne sumnjamo da umije da piše da bi iz pera Đuli nastale zanimljive putopisne reportaže.
“Jako voli da sa nama ide u naša dva omiljena kafića. Zna sama put, uvijek isprednjači i prva stigne do vrata, zalaje da joj otvore. Tamo je opšta miljenica. Redovno je sa sobom vodimo i na putovanja, biramo uvijek hotele koji primaju ljubimce. Nedavno nas je u sobi dočekao i mali krevet spreman za nju, sa navučenom posteljinom. Meni je to bilo smiješno i dekadentno, ali ona je uživala kao grofica. Putovala je dosad autom, vozom i trajektom, posjetila je nekoliko zemalja. Često idemo na plažu ali nije velika ljubiteljica plivanja – u vodu uđe kratko, tek da nama ugodi, a po izlasku se obriše redom od svačiji peškir pa mi jurimo za njom i izvinjavamo se ljudima.”
Kao što rekosmo, Đuli ne piše, ali je inspiracija.
“U mojoj nedavno objavljenoj zbirci pjesama ‘Košćela’ Đuli se kao moj mali guru i mudrac pojavljuje u nekoliko pjesama. I u novom rukopisu na kojem radim ima jedna prozna crtica o njoj”, kaže Adisa Bašić i okriva kratki odlomak iz novog rukopisa:
“Naš pas voli nošene, izuvene čarape – grabi ih i odnosi sa sobom kao kakvu dragocjenost. Kad je bila mala grizla ih je od čiste radosti. Sad zna da ne smije, pa samo gurne njušku u njih, nalazi tamo esenciju svojih ljudi. Iz naših čarapa iščitava neke tajne kodove koje mi previđamo i potcjenjujemo.
Ponekad se zanese pa nježno sa samo dva očnjaka čupka končić po končić, dok je neko od nas ne spazi i ne podvikne.
Neke izgrižene čarape čuvamo iz ljubavi prema njenoj ljubavi i krišom ih nosimo. One imaju poneku rupu na prstima ili peti kroz koju do nas dopire studen. Ali ta studen nas, nekim čudom, grije.”
Poezija Adise Bašić proputovala svijet
Pjesnikinja Adisa Bašić je diplomirala komparativnu književnost i bibliotekarstvo, magistrirala ljudska prava i demokratiju, te objavila pet zbirki pjesama “Havine rečenice”, “Trauma market”, “Promotivni spot za moju domovinu”, “Motel neznanih junaka” i “Košćela”, a “A ti zaključaj: priče o ljubavima i brakovima” je njena prva prozna knjiga. Nagrađivani autor, docentica na predmetima Poezija i Kreativno pisanje, godinama je pisala književnu kritiku za sedmičnik “Slobodna Bosna”, a kako kaže svoju poeziju je sa velikom radošću čitala na najrazličitijim mjestima: u prestižnoj njujorškoj Poets House, na Harvardu, u socijalističkom centru Nazim Hikmet u Istanbulu, u tuareškom šatoru pored gradića Lodeve u Provansi, u raznim knjižarama i kafanama, u zagrebačkoj Močvari, u Tešnju, Banjaluci, ispred gradačačke biblioteke, u lajpciškom UT Connewitzu, na beogradskom poetskom takmičenju Pesničenje… (www.adisa-basic.eu)
Možda vas zanima: Šta treba da znate kada u stan dovedete štene