Razgovarala: Maja PREDRAGOVIĆ
Druženje sa Šekspirom je apsolutno opuštanje. Imati ljubimca koji vas gleda uvijek sa očima punim iskrene ljubavi, zezanja i nestašluci djece i Šekspira ne mogu da vam ne izmame osmijeh i daju snagu da zaboravite na sve stresne situacije i probleme koji vas opterete tokom radnog dana ili neke naporne noći nakon dežursta, rekao je dr Nikola Baroš, specijalista plastično-rekonstruktivne i estetske hirurgije i načelnik Klinike za plastično-rekonstruktivnu hirurgiju UKC RS za portal Mojljubimac.net.
Šekspir je pas rase labrador retriver, koji je u porodicu Baroš došao prije nepunih godinu dana.
“Neizmjerna ljubav Šespira i svih nas počela je u junu prošle godine kada smo supruga i ja otišli po njega u Beograd. Imao je nepuna dva mjeseca. Dugo smo razmišljali koju rasu da izaberemo tako da Šekspir nije došao slučajno u našu porodicu. Tražili smo rasu koja je prije svega dobroćudna, inteligentna i voli djecu obzirom da mi imamo troje djece uzrasta devet, sedam i četiri godine. Svaka rasa je posebna, ima svoje osobenosti, ali sam ubijeđen da nismo pogriješili i da smo sa Šekspirom dobili upravo ono što smo tražili”, rekao je dr Baroš i dodao:
“Njegov dolazak u našu porodicu bila je želja mojih sinova i mene, a supruga je bila protiv jer živimo u stanu. U početku, kad smo ga nabavili, supruga je pristala da bude u stanu dok je mali a kasnije da ide na selo na vikendicu na periferiji Banjaluke. Međutim, kako je vrijeme odmicalo taj mali plišani medo koji je došao u naš stan da ostane kratkotrajno svojim ponašanjem i odnosom toliko je zadobio simpatija od cijele porodice, posebno supruge, da je na kraju ona bila ta koja je željela da Šekspir još uvijek ostane u stanu sa nama.”
Dr Baroš nam je otkrio i šta njihov ljubimac voli da radi, ali i da li ga ponekad naljuti.
“Šekspir je dobroćudan pas, koji voli da se igra, posebno sa djecom. Miroljubiv je, prosto nije moguće da zamislimo da on može da bude ljut. Najvise voli da se igra sa loptom, da provodi vrijeme sa djecom i da jede, doslovno sve od voća, povrća do sve moguće i nemoguće hrane koja mu se pojavi na putu”, rekao je Baroš i dodao:
“Teško se naljutiti na Šekspira. Kad shvati da je nešto pogriješio, odrastajući sa djecom, nekad mi se čini da se ponaša kao dijete. Sakrije se ili sagne glavu i kao da traži oprost i ‘kaže’ da to više neće nikad u životu uraditi. Naravno, uradiće to nešto čim mu se pruži prilika.”
Posebna je veza Šekspira i najmlađih članova porodice Baroš.
“Djeca su nezaobilazni dio Šekspirovog života, njemu dan počinje sa djecom. Naš najstariji sin Danilo najviše brine o njemu i obično ga ujutro izvodi i hrani. Djeca koja su se nekad bojala životinja posebno pasa, danas su toliko opuštena sa Šekspirom da se to ne može opisati koliko on njima ali oni njemu znače”, ističe banjalučki ljekar.
Iako ljekar po profesiji i neko ko bi možda i mogao da uspostavi dijagnozu i psu, dr Baroš brigu o ljubimcu prepušta njegovom veterinaru.
“Šekspir do sad nije imao ozbiljnijih intervencija kod veterinara sem redovnih pregleda i vakcinisanja. Ja sva liječenja prepuštam njegovom veterinaru i bez obzira na ljekarski poziv mislim da je to ispravna odluka i da se u liječenju ljubimaca ne treba miješati bilo ko drugi nego najodgovornija osoba za to, a to je njegov veterinar”, ističe dr Nikola Baroš.
Dr Baroš predvodio tim hirurga koji su spasili pacijentu odsječenu šaku
Dr Nikola Baroš je specijalista plastično-rekonstruktivne i estetske hirurgije i načelnik Klinike za plastično-rekonstruktivnu hirurgiju UKC Republike Srpske. Iza dr Baroša je dugogodišnje iskustvo, niz uspješnih operacija poput one nedavne kada je predvodio tim banjalučkih hirurga koji su spasili pacijentu odsječenu šaku, ali i niz objavljenih stručnih radova.
Član je brojnih udruženja doktora kao i redovan član Internacionalnog udruženja za plastičnu i estetsku hirurgiju ISAPS.
Možda vas zanima: Zlatni retriver, pas vesele naravi