Hrčci su male slatke životinje koje mnogima uljepšavaju svakodnevicu, a posebno djeci. Ova umiljata mekana stvorenja osvajaju na prvi pogled.
Hrčci su glodari, poznati po crnim očima i debeljuškastim obrazima koji im služe za sakupljanje hrane. Hrčci koji žive u prirodi obraze koriste kako bi hranu prenijeli do svog doma. Postoji 19 vrsta ovih životinjica, te mnogo podvrsta.
U ovom tekstu ćemo vam predstaviti četiri vrste hrčaka koje su najčešći kućni ljubimci.
Zlatni ili sirijski hrčak
Ova vrsta je porijeklom iz Sirije, a često možemo čuti i naziv zlatni hrčak zbog originalne boje ove životinjice. Istina, danas postoje i u drugim bojama poput crne, ali ime je zadržano. Ova vrsta je umiljata, naraste oko 15 centimetara i teži oko 150 grama. Zavisno od uzgoja mogu se pronaći i krupniji primjerci.
Sirijski hrčak je kao vrsta prvi put opisan 1797. u knjizi koju su napisala dva škotska ljekara koja su živjela u Siriji.
Ruski hrčak
Ruski hrčak je porijeklom iz sjeverozapadne Rusije i istočnog Kazahstana, a s obzirom da zimi pobijeli još se naziva i ruski bijeli hrčak. Osim bijele boje, dolaze u svjetlijoj ili tamnijoj varijanti sive, imaju bijeli stomak i crnu prugu preko leđa. To je patuljasta vrsta koja je duga oko osam centimetara. Mužjaci su teški do 45 grama, ženke do 36 grama, s tim što zavisno od ishrane i aktivnosti jedinke koje se drže kao kućni ljubimci mogu da budu i teže.
Roborovski hrčak
Roborovski hrčak, takođe, spada u patuljaste vrste, a dolazi iz centralne Azije, sjeverne Rusije i Mongolije. To je najmanja vrsta hrčka. Dugi su do 10 centimetara, najčešće su sivo – smeđe boje i noge su im prekrivene krznom. Pripadnici ove vrste, koja je dobila ime po Vsevolodu Roborovskom koji je prvi pisao o ovim malim bićima, veoma su živahni i zbog toga mnogi ne vole da se maze i “gnjave”.
Kineski hrčak
Kineski hrčak je porijeklom iz sjeverne Kine i pustinja Mongolije. Može biti bijele boje, “tačkasti” sa prugom preko leđa i smeđi, a naraste do 12 centimetara. Za ovu vrstu je karakteristično da su kao mladi teško ukrotivi, ali vremenom postaju mirniji i vole da se maze. Vole društvo, vole da žive u paru ili manjim grupama.
Ono što je zajedničko hrčcima jeste da su to noćne životinje i, na žalost, veoma kratko žive – životni vijek im je između dvije i dvije i po godine, dok na primjer ruski hrčak živi između jedne i dvije godine. Naravno, ima i izuzetaka, zavisno od genetike i uslova života zabilježeno je da su i duže živjeli. Stručnjaci kažu da hrčci koji imaju zanimljiviji i aktivniji život, više igračaka i više životnog prostora duže žive.
Izvor glavne fotografije: Christine Trewer/Pixabay
Možda vas zanima: Kornjača – moj kućni ljubimac