Norveški lundehund ili norveški lovac na ptice jedna je od rasa pasa koje su najrjeđe, pokazalo je istraživanje britanskog Petplana, osiguravajuće kuće za ljubimce, koja navodi da pasa rase mudi ima tek 1.000.
Norveški lundehund
Norveški lundehund ili norveški lovac na ptice je pas čije je izvorno stanište Norveška, a koristili su ga poljoprivrednici za lov morskih papagaja, prenosi Nacionalna geografija. Norveški Lundehund spominje se u skandinavskim i danskim spisima još 1500-ih godina. Budući da je glavna uloga bila da lovi ptice zbog mesa, jaja i perja, ovaj pas je morao da bude okretan kako bi mogao da uđe u pukotine strmih vertikalnih stijena. To je doprinijelo razvoju njegovih neobičnih anatomskih osobina.
Ova rasa na svakoj šapi ima šest prstiju, a glavu unazad može saviti gotovo toliko da njuškom dotakne leđa. Gotovo je izumro tokom Drugog svjetskog rata, ali su norveški uzgajivači uspjeli održati ovu vrstu.
Zbog energije i karaktera odličan je ljubimac za aktivnije porodice koje vole avanture, istraživanja i duge šetnje.
Lagoto romanjolo
Lagoto romanjolo je italijanska rasa pasa koja je ime dobila (lago – jezero) jer su pripadnici ove pasmine bili odlični u lovu na patke i druge živinje koje borave u vodi. Međutim, nakon što su isušene močvare ovaj pas, koji je prepoznatljiv po gustom kovrdžavom krznu, postao je “stručnjak” za pronalaženje tartufa.
Lagoto je poslušan pas, nije zahtjevan, odan je i lako ga je trenirati. Takođe, veoma je dobar pas za pratnju i odličan čuvar.
Azavak
Azavak ili afrički hrt je pas kratke i tanke dlake smeđe boje ili boje pijeska i stotinama godina je pratilac nomada iz južne Sahare. Prepoznaćete ga po mršavom i gipkom tijelu, i kraljevskom držanju – u njemu su nomadi vidjeli raskošnu životinju i saputnika. Visok je i elegantan, a odaje ukupan utisak visoke plemenitosti. Kretanje mu je uvijek veoma gipko, prije svega u kasu i koraku sa visokom akcijom nogu. Skokovit galop azavaku daje utisak lakoće i elegancije, kažu stručnjaci Kinološkog saveza Srbije.
U Evropu je dospio u drugoj polovini dvadesetog vijeka i poznat je kao vrlo nježna i rasa privržena porodici. Prema strancima je nepovjerljiv, ali ljude s kojima živi obožava. Potrebno mu je najmanje pola sata trčanja ili aktivne igre svakodnevno, a budući da dolaze iz pustinje uživaće u toplim danima.
Vidraš
Vidraš je savršen za lov na vidre, međutim, danas je lov na vidre zabranjen, pa je izgubio svoju primarnu svrhu. Ova vrsta se prvi put spominje u dokumentima engleskog kralja Džona iz 13. vijeka, a opšte je mišljenje da nastanak ove rase uključuje i francuski uticaj koji je kombinovan sa genima engleskih pasa.
Uši su mu dugačke i opuštene, dlaka oštra, a njuška dugačka. Ova rasa ima jako čulo mirisa. Kada prati miris vidri na kopnu, taj trag se naziva “suvim”, a kada prati vidru u vodi to je “tečni” trag. Vidraš može da prati suvi trag i do dvanaest sati, a kada prati tečni može da pliva i po pet sati, piše Kinološki savez Srbije. Pored masne strukture dlake ima i plovne kožice na šapama. Izuzetno je privržen, razigran i vjeran kućni ljubimac.
Mudi
Ova mađarska rasa koristila se uglavnom za čuvanje stoke i ovaca, a danas ih je u svijetu manje od hiljadu. Zahvaljujući neustrašivosti, pastiri ga koriste za veliku stoku koju je teško čuvati. Čak ga koriste i u hajkama na divlje svinje. Rijetko ih možete vidjeti van Mađarske i okolnih zemalja, a rasa je navodno nastala tokom 18. i 19. vijeka ukrštanjem mađarskih ovčarskih pasa najvjerovatnije sa raznim njemačkim psima, ovčarima sa uspravnim ušima.
Glava i noge ovog hrabrog i temperamentnog psa su prekrivene kratkom, glatkom dlakom. Drugi dijelovi tijela imaju nešto dužu, veoma talasastu ili blago uvijenu dlaku.
Oni su energični i traže puno aktivnosti. Pametni su i dugog životnog vijeka, ali treba znati i da se od vlasnika očekuje puno truda i opreza jer se s drugim psima ne slažu baš najbolje.
Izvor fotografija: wikipedia.org
Možda vas zanima: Njemački ovčar – hrabra maza