Autor: Maja PREDRAGOVIĆ
Život sa ljubimcima obogaćuje. Pas nije obaveza, pas je čista ljubav, kaže Jelena Joksimović, novinarka, digital marketing konsultant, divan prijatelj, majka, ali i drugarica jedne preslatke Lili o kojoj je pričala za portal Mojljubimac.net.
Život sa Lili je blagoslov, ali to nije prvi ljubimac uspješne Banjalučanke. Na pitanje koji je prvi ljubimac kojeg je imala Joksimovićeva kroz osmijeh odgovara “kutija puževa”.
“I to su bili puževi koji su se tokom noći razbježali po stanu. Išla sam u vrtić i jedan dan je trebalo da donesemo kutiju od cipela da bismo sakupljali puževe i kišne gliste po dvorištu vrtića. Odnijela sam ih kući, probušila rupe na kutiji da imaju vazduha. Međutim, rupe su bile veće od samih puževa i naravno da su svi našli izlaz. Deda je ujutru psovao i bacao ih u kantu za smeće… Nakon toga u kuću sam donijela polumrtvog vrapca, tu je zatim bila i nijema kujica Žuja koja je godinama živjela ispod stepenica u ulazu, i moja ljubljena drugarica Lira, s kojom sam provela prelijepih 13 i kusur godina života”, rekla je Jelena Joksimović za portal Mojljubimac.net i dodala:
“Lira je bila crni koker-španijel, došla je na ovaj svijet, čini mi se, samo da jede. Jedan veliki hedonista… Ipak, u pauzama između obroka, branila me u mojim tinejdžerskim danima, kad je mama galamila na mene i stajala u moju odbranu režanjem i lavežom kad god bi, bilo ko, pokazao neku namjeru suprotnu od onoga što ona smatra dobrom. Divno jedno stvorenje i bilo mi je potrebno više od dvije godine nakon njene smrti da uopšte pomislim da bih mogla da tako volim nekog drugog psa.”
Kasnije, tačnije prije osam i po godina u njen život je ušla Lili, kujica iz banjalučkog azila kojoj je čim ju je vidjela otvorila svoje srce i dom.
“Na Lili se zahvaljujem nebu i veterinaru Mirku Ćeliću koji je njen, kako da kažem, kum, spasilac… Lili smo udomili iz banjalučkog azila dan prije ‘humane eutanazije’. Znajući da sam spominjala da želim da udomim psa, ali nisam nešto aktivna bila u traženju, Mirko me nazvao i pitao mogu li nakratko da sklonim jednu kujicu od sedam mjeseci, da izbjegne to ‘čišćenje’. Naravno da sam odmah ‘doletjela’ do veterinarske ambulante. Sjećam se da je bila neka odvratna oluja taj dan, 5. novembar prije osam i po godina. Kad nas je vidjela, Lili se upiškila i legla na leđa da se mazi. Nisam mogla da vjerujem u ljepotu tog kučeta i taj neki stav dostojanstven a istovremeno istraumiran koji je izgradila u tom kratkom periodu života. U samo sedam mjeseci Lili je prošla pakao, a to se vidi i po ožiljcima po njenim leđima… Lili je pas koji se ne dešava dvaput ovom svijetu. Mogu reći da sam najsretnija drugarica četvoronožnog bića, jer ovako divan pas je rijetkost i skoro nemoguć. Znam da mi svi volimo svoje pse, ali Lili je nešto posebno što mi se desilo. Ona je jedan čudno svjestan pas, Buda među psima J”, kaže Joksimovićeva.
Lili voli da se druži sa ljudima, obožava jednog Filipa, a ponekad ima ulogu i terapijskog psa.
“Lili voli sve ljude, pse malo manje, ali i svi ljudi nju vole. Čak i ona djeca koja se panično boje pasa, Lili oslobađa od straha. Kako radim terapije homeopatijom, dosta klijenata svjesno ili nesvjesno mazi Lili dok priča, tako da je zovemo iz šale i terapijski pas. Njoj naravno odgovara da je neko izmazi tih sat i po koliko traje razgovor”, priča Joksimovićeva.
Iako to mnogi ne žele da priznaju, uvijek iskrena Jelena, kaže da Lili zna da ju i naljuti.
“Uh, naravno, skoro svaki dan…Nervira me što jede sve što nađe vani. Jasno mi je da to radi skoro svaki pas, ali ja zbog toga više ne mogu da je puštam da hoda bez povoca kao nekad. Pogotovo nakon što sam saznala za nekoliko slučajeva trovanja životinja, namjernog naravno. I šta god da uradim, galamim, vadim iz usta kosti i slično, ona nastavlja po svome. Druga stvar koja me nervira je lajanje na svaku osobu koja na našem spratu izađe iz lifta. Ali to je ona, navikla sam uglavnom”, kaže kroz osmijeh Jelena.
Na pitanje koliko se život mijenja uz ljubimca, Joksimovićeva ističe da je prvensveno obogaćen.
“Žao mi je kada čujem ljude koji pričaju o ljubimcima kao o obavezi. Uglavnom, to pričaju oni koji ne žele da imaju psa ili se boje upravo te neke obaveze. Nijedan trenutak to nisam pomislila ni osjetila. Meni je veća obaveza ova jadna biljka koju imam što je zaboravim zaliti. Lili je članica porodice, potpuno ravnopravna. Mislim, nisam sigurna šta je obaveza… nikad nedostatak toga nečega ne bih trampila za ljubav koja se može dobiti”, kaže Joksimovićeva, koja je, pored toga što je uspješna na poslovnom planu, divna majka jednom dječaku, ali i neko ko nikada ne staje.
Tu su brojni hobiji poput kuhanja, a priprema i svoj portal jelenajoksimovic.com na kojem ćemo moći da čitamo o receptima, borbi za ljudska prava, alternativnoj medicini… Vjerujemo da će se tu naći i ponešto o ljubimcima.
Poruka za one koji razmišljaju da nabave ljubimca
“Pas nije obaveza, pas je čista ljubav. Mislim na neku uzajamnu ljubav, koja je bez kalkulacija. Mislim da je veći gubitak nemati psa i kao izbjeći tu neku brigu. Ko voli životinje, sigurno će naći mjesta za jednu ukoliko želi to”, ističe Jelena Joksimović za portal Mojljubimac.net
Možda vas zanima: Dr Paraš savjetuje kako spriječiti isušivanje kože i ispucale šape kod psa i mačaka