Piše: Maja PREDRAGOVIĆ
Činčile nisu česti ljubimci, ali nisu ni za svakoga, kaže Vesna Petković, doktor veterinarske medicine, ali i neko ko u domu ima ovu slatku životinju. Sa dr Petković smo razgovarali o činčilama, o njihovom ponašanju, ali i zdravlju.
“Činčile nažalost nisu česti ljubimci u Doboju. Do 2018. godine u BiH je bilo dozvoljeno uzgajati životinje radi krzna (između ostalog i činčile), pa je bio daleko veći broj ovih glodara. Naglasila bih i da činčile nisu ljubimci za svakoga: noćne su životinje, preko dana spavaju i jako strašljive – potreban je duži period da se priviknu i ‘pripitome’ i treba im dosta aktivnosti i prostora”, ističe dr Petković, iz Veterinarske stanice “Lipljak Trade” iz Doboja.
Bolest nije lako otkriti
“Činčile su životinje koje služe kao plijen određenim predatorima u divljini, pa su dosta vješte u ‘maskiranju’ bilo kakve slabosti ili simptoma. Obično dok dođe do pojave nekih konkretnijih simptoma, bolest je već uznapredovala. Prvo što se primijeti jeste neka opšta neveselost i slab apetit, promjene u stolici ili zubalu, kao i izmijenjen izgled dlake. Mogu se uočiti promjene u disanju i kretanju i najbolje da ukoliko primijetite neke od ovih simptoma odvedete ljubimca veterinaru”, kaže dr Petković.
Kvašenje činčila je strogo zabranjeno
Ako ste se pitali da se činčile kupaju odgovor je “NE”. Kvašenje je strogo zabranjeno a naša sagovornica objašnjava zašto je to tako.
“Činčile su poprilično otporne životinje, nemaju predisponiranih oboljenja. Najčešće obolijevaju zbog loših uslova držanja. Najprije im strada krzno, odnosno koža – imaju najgušće krzno u svijetu sisara i strogo je zabranjeno bilo kakvo kvašenje. Ukoliko dođe, iz bilo kojeg razloga, do kvašenja krzna, posljedice su fatalne. Zbog gustoće krzna nisu u mogućnosti da se osuše, pa najčešće ugibaju usljed upale pluća. Još jedna jako bitna stvar jeste čistoća kaveza – redovno mijenjanje prostirke, bilo da je pelet, piljevina i redovne ‘kupke’ u vulkanskom pijesku – na taj način se rješavaju vlage iz kože i čiste dlaku – idealno je jednom sedmično (ne treba im biti dostupno svakodnevno)”, kaže dr Petković i dodaje:
“Problemi u probavnom traktu se, također, javljaju najčešće zbog nekvalitetnog načina života. Kao glodarima, zubi im konstanto rastu i moraju ih trošiti, u suprotnom dolazi do oboljenja usne duplje. Zbog toga su bitni sijeno i drvene grickalice. Plastiku i ostale vještačke materijale treba izbjegavati. Neadekvatna i neuravnotežena ishrana dovodi do promjena u stolici, bilo da je dijareja ili konstipacija u pitanju. Usljed nekvalitetne hrane (stare, nepravilno skladištene), često se javljaju čirevi na želucu, a kod čestih promjena vrste i oblika hrane, dolazi do upornih dijareja i sa tim prolapsusa rektuma. Jedan karakterističan ‘problem’ kod mužjaka jesu dlake na krznenom prstenu penisa, koje, zbog neadekvatne higijene mužjaka, mogu izazivati probleme.”
Činčile nisu sklone zaraznim bolestima ukoliko se drže individualno, najviše pogađaju farmski držane činčile i u lošim uslovima kaže dr Vesna Petković i dodaje:
“To su bakterijske bolesti uzrokovanje sa Pseudomonas aeruginosa, koji može biti prisutan i kod zdravih životinja, što znači da nije primarni pathogen. Najčešće uzrokuje probavne smjetnje, upale ušiju, konjuktivitise i pobačaje. Giardioza je parazitarna bolest kojoj su, ukoliko žive u grupama, izuzetno sklone. Uzrokuje probavne smjetnje – uporne dijareje, što dovodi do gubitka mišićne mase i na kraju ugibanja.”
Grinje i činčile
“Grinje mogu praviti problem činčilama, baš zbog njihovog krzna – pojačano se češu i opada im dlaka. Zato je važno redovno čišćenje vaših ljubimaca i od unutrašnjih i vanjskih parazita”, ističe dr Petković.
Uspješnost liječenja činčila
Osim što su otporne ukoliko žive u adekvatnim uslovima, veoma bitna stvar je da se bolesti kod činčila uspješno liječe.
“Bolesti činčila, imaju visok stepen izlječenja ukoliko se na vrijeme reaguje i počne sa liječenjem. Bitno je ne zanemarivati promjene niti simptome”, istakla je dr Vesna Petković iz Venerinarske stanice “Lipljak Trade”.
Izvor glavne fotografije: Dr Vesna Petković/Privatna arhiva
Pratite nas: Facebook Instagram
Možda vas zanima: Kornjača ima 328 vrsta