Autor: Maja PREDRAGOVIĆ
Bjanka Alajbegović, pjesnikinja iz Sarajeva, svoju pudlu Džiu opisuje biranim riječima, kako može samo pjesnikinja i neko ko poznaje dušu ovih malih divnih bića.
Život sa kucama, macama, papigama, kornjačama… i mnogim drugim životinjama je sreća, a Bjankina sreća ima tri i po kilograma i mnogo, mnogo ljubavi.
“Džia (Gia) je apricot toy pudla, ima 14 godina, 3,5 kilograma i tone ljubavi”, rekla je Bjanka Alajbegović, na početku razgovora za portal Mojljubimac.net do otkrila kako je Džia ušla u njen život:
“Kada sam davno odselila od roditelja, s njima je ostao i naš pas, Triki (isto apricot pudla, kojeg smo nedavno uspavali…), i ja sam shvatila da ne mogu živjeti bez psa. Desila se sretna slučajnost da je u Zoo centru na Grbavici u tom trenutku bilo jedno leglo apricot štenaca na prodaju. Kad sam im se primakla, troje su kunjali, a jedna ženkica veselih očiju je neumorno skakala okolo. To je bila moja Džia.”
Džia je jedan od onih pasa koji ne pravi nestašluke FOTO: Privatna arhiva 
Kaže da je s obzirom da je imala pudlu zavoljela njenu narav i inteligenciju, ali da je slučajnost što je ponovo izabrala pudlu.
“Da se nije dogodilo da sretnem Džiu, uzela bih psa i neke druge rase. Nisam mogla puno čekati u tom trenutku, možda bih bila i udomila psa…”, kaže Alajbegovićeva.
Džia je imala bebice prije osam godina, a to je kako kaže Bjanka Alajbegović bilo nezaboravno i oplemenjujuće iskustvo FOTO: Privatna arhiva
Džia je veoma vezana za Bjanku, voli da se druži s njom, ali obožava i svoje igračke.
“Kao i sve pudle, Džia je izuzetno ‘ljepljiva’ – voli da je u mojoj blizini, spava sa mnom, gura se sa mnom na kauču dok čitam, ako sjedim za radnim stolom, traži da je podignem u krilo… 🙂 Ali, u svemu tome, veoma je obzirna, nježna i umiljata, tako da mi to nije nikada predstavljalo problem, naprotiv. Također, ona je pas koji jako voli loptice i ostale igračke i ponosi se njima. Kada neko dođe u goste, ona skupi sve i donese da se pohvali.
Za razliku od mnogih pasa, ljubimac naše sagovornice je prava dobrica tako da nema prevrtanja saksija, uništavnja namještaja…
“Nikada nije pravila nestašluke, čak ni dok je bila štene. Jednostavno je takva. Pudle su jako pametni psi. Ona je naučila gdje se obavlja nužda doslovno za jedan dan. Najveći njen nestašluk je u tome da, ponekad, kad se prostire veš, nosi sitne stvari po kući, a možda i tada želi zapravo da pomogne u poslu, ko zna” 🙂
Na pitanje šta je najvrednije što je Džia unijela u život Bjanke Alajbegović, Bjanka odgovara:
“Toplinu, brižnost, svjetlost. Ona je doslovno maleno (ali jarko!) sunce mog života.”
Ranije su Bjankin život obasjavale neka, druga, draga bića, koja zauvijek imaju mjesto u njenom srcu.
“Imala sam mješanku Alfu i Rinu, ženku vučjaka. Obje su bile posebni psi. Kako se to može često čuti od ljudi koji imaju pse, ‘samo još nisu znale govoriti’. A davno prije njih, imala sam papigice, hrčka i kornjačice”, kaže Bjanka Alajbegović.
“Više pjesama izbrišem, nego što ostavim”
Bjanka Alajbegović je diplomirala na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Objavila je zbirke pjesama “Između dvoje” (Naklada Zoro, Sarajevo, 2005.) i “Srčane saturnalije” (Vrijeme, Zenica, 2019). Poeziju i eseje objavljuje u književnoj periodici i na portalima: Odjek, Novi izraz, Sarajevske sveske, Zeničke sveske, Ars, Plima, Motrišta, Strane, Bona, književne kritike objavljuje u okviru projekta Ženska čitaonica, a članica je P.E.N. centra BiH.
Ideja za pisanje joj ne nedostaje. Kaže da inspiraciju crpi iz svakodnevice, filozofskih (samo)zapitanosti, knjiga koje čita, razgovora s drugaricama… a nas je zanimalo koliko je teško odlučiti koje pjesme staviti u zbirku i reći: “To je to, zbirka pjesama sada može ići u štampu”?
“To je možda i najteže. Ja puno više pjesama izbrišem, nego što ostavim. Taj trenutak da je ‘sad konačno to to’ kod mene, iskreno, i ne postoji. Knjiga ode u štampu, jer je tako dogovoreno J Naposljetku, dogodi se zamor i želja da se nešto konačno privede kraju”, kaže Alajbegovićeva.
Dok piše i briše pjesme, pred sebe je stavila izazov, a otkrila nam je i koji.
“Zapravo, već nekoliko godina radim na proznom rukopisu. To mi je veliki izazov, ali još tražim svoj glas, svoj način. Kad je riječ o poeziji, ona se ‘događa’. Ne mogu sjesti i odlučiti napisati pjesmu. Barem kod mene to ne ide tako. Ali uvijek radim na nekom eseju, kritici, tako da sam konstantno u procesu pisanja”, kaže Bjanka Alajbegović na kraju razgovora za portal Mojljubimac.net.
Autor glavne fotografije: Bojan Hadžiabdić
Pratite nas: Facebook Instagram
Možda vas zanima: Dr Lukač: Zašto je potrebno sterilisati i kastrirati pse