Autor: Maja PREDRAGOVIĆ
Oko 350 njuškica čeka udomljenje u Udruženju SPAS u Prijedoru, svakodnevno se pojavljuju novi psi kojima je potreban dom i volonteri se trude da im ga pronađu ali to nije uvijek lako posebno za lovačke i crne pse. Do tada se brinu o njima, a pokušavaju i da im obezbijede što bolje uslove za život. Trenutno su najveći problem boksovi koji nisu betonirani, ali nedavno je i nedostatak hrane bio problem.
Ali, krenimo od početka, odnosno od 2013. kada je nekoliko građana počelo da brine o napuštenim psima.
“Godine 2013. smo se počeli baviti spasavanjem napuštenih životinja kao neformalna grupa građana ‘SPAS’. Tada smo počeli da spasavamo životinje sa ulice, iz lokalnog šinteraja, neodgovornih vlasnika i sličnog, te smo se trudili da im obezbijedimo bolji život i pronađemo adekvatne domove. Šest godina smo plaćali privatnim licima čuvanje pasa, te iznajmljivali parcele na kojima smo gradili privremene objekte s ciljem da spasimo što veći broj pasa, sve dok nismo pronašli adekvatnu lokaciju koja je ispunjavala sve uslove za izgradnju prihvatilišta, te smo tad izgradili današnje prihvatilište”, rekla je za portal Mojljubimac.net Ina Ritan, predsjednica Udruženja SPAS, koje je osnovano 2019. godine.
Ritanova ističe da je primarni cilj Udruženja dobrobit i zaštita životinja i dodaje:
“Želimo da se napokon počne sprovoditi Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja BiH koji je odlično formulisan, ali nažalost, ne sprovodi se niti se poštuje. Trenutno smo najviše fokusirani na naše prihvatilište i na spasavanje pasa, međutim, ukoliko se ukaže potreba da se pruži pomoć i drugim životinjama, tu smo. Nerijetko liječimo i hranimo ježeve, kornjače, ptice, mace i divljač.”
Prihvatilište je trenutno utočište za 340 napuštenih pasa, ali i za 50 pasa koji su privremeno smješteni u prihvatilištu.
“Nažalost, svakodnevno se pojavljuju novi napušteni ili ugroženi psi. To su najčešće psi koji su dosadili vlasnicima ili im postali nepotrebni, kuje sa štencima, sami štenci ili povrijeđeni psi. Prihvatilište ima 2.000 metara kvadratnih ograđenog prostora predviđenog za slobodno kretanje pasa, te imamo oko 13.000 metara kvadratnih zemljišta koje je u našem vlasništvu i koje je planirano za izgradnju dodatnih boksova i parka za naše štićenike. Nažalost, zbog velikih svakodnevnih troškova za oko 340 pasa, nismo trenutno u mogućnosti da dovršimo to što nam je u planu”, kaže Ritanova.
Upravo su dodatni boksovi i poboljšanje uslova u postojećim među prioritetima Udruženja.
“Mnogi psi čekaju svoj spas, međutim mi nemamo gdje da ih smjestimo. U planu nam je izgradnja dodatnih kapaciteta i parka za naše štićenike, ali zbog ogromnih troškova koje imamo oko trenutnih štićenika nismo u mogućnosti da realizujemo ovaj projekat”, kaže predsjednica Udruženja.
Udomljeno više od 2.000 pasa, ali ne može svako da udomi psa
U proteklih osam godina je udomljeno više od 2.000 pasa. Svi psi se udomljavaju uz Ugovor o odgovornom vlasništvu i provjeru doma u kom će biti. Neki od osnovnih uslova su da se psi ne smiju držati na lancu, u boksu niti u neograđenom dvorištu. Takođe, pse ne daju lovcima ni ljudima koji pse drže u neadekvatnim uslovima.
“Vođeni iskustvom, ne dajemo pse ni u porodice sa djecom mlađom od pet godina jer se ispostavi da se psi uzimaju da posluže kao igračke djeci, a nakon što se zasite ili kada psi odrastu, shvate da nemaju vremena za njih pa ih se rješavaju. Vrlo smo oprezni kome dajemo pse, pa možda udomljenja ne idu tempom kojim bismo željeli. Ali, želimo da im udomljenjem obezbijedimo uslove bolje nego u našem utočištu. Ukoliko potencijalni udomitelji nisu u mogućnosti da to ispune, ne želimo da ih dajemo. Najbrže se udome štenci, mali psi i rasni psi, a mješanci, odrasli psi, crni psi, lovački psi se najsporije udomljavaju”, priča Ritanova i dodaje da ima pasa koji su u prihvatilištu od kada je napravljeno:
“Neki psi su stigli kao bebice od dva mjeseca, a sad već imaju po 7 – 8 godina. I oni će vjerovatno ostati sa nama do kaja njihovih života. Njima želimo da obezbijedimo što bolje uslove da ne padnu u depresiju i ne budu tužni. Oni su naša zaštitna lica i već su prepoznatljivi ljudima koji prate našu stranicu. Oni su uvijek slobodni, nisu u boksovima, najčešće idu u šetnju i na kupanje, jer se trudimo da im nadomjestimo sve ono što propuštaju neimajući porodicu. Zbog pandemije, broj udomljenja se smanjio. Nekada smo udomljavali i do 300 pasa godišnje, a u posljednje dvije godine broj ne prelazi 100.”
Kao i u mnogim prihvatilištima za životinje, aktivnosti zavise od donacija.
“Rad prihvatilišta se finansira isključivo iz donacija dobrih ljudi. Ne dobijamo pomoć niti olakšice ni od lokalnih niti državnih institucija. Sav rad se bazira isključivo na volontiranju. Naši najveći troškovi su infrastrukturalni, hrana i veterinarska njega. Nažalost, usljed nedostatka finansija, nismo u mogućnosti da betoniramo boksove, što može biti pogubno u narednom kišnom periodu, jer se nakuplja voda i stvara blato i samim tim se ugrožava život naših štićenika. Tako da je to goruća problematika koju pokušavamo riješiti.”
“Što se tiče prethodnih situacija, prije dva mjeseca smo imali problem da smo maltene ostali bez hrane. Pokušali smo preko međunarodne platforme za pomoć napuštenim životinjama da prikupimo hranu putem klikova, međutim nismo uspjeli. Na svu sreću, svi ljudi koji su pratili tu stranicu su preusmjerili sredstva koja su uplaćivali na njihovu stranicu na naš račun i time nam pomogli da obezbijedimo dvije tone hrane. I sada je nastupila divna sezona kada naša dijaspora i turisti dolaze u grad, i mnogi koji nas prate ili su čuli za naš rad dolaze u posjetu sa nekoliko vreća hrane i na taj način nam pune zalihe i pomažu da održimo naše šapice sitima i srećnima.
Smještaj i hrana nisu jedino što je potrebno njuškicama. Njima je potrebna i medicinska njega i kako kažu u Udruženju SPAS svim silama se trude da obezbijede potrebnu veterinarsku njegu za sve pse.
“Svi naši psi se redovno čiste od unutrašnjih parazita, imaju zaštitu protiv vanjskih parazita, te su vakcinisani protiv zaraznih bolesti i bjesnila. Po dolasku u utočište, svi bivaju čipovani i sterilisani. Hronični bolesnici dobijaju mediciniranu hranu i lijekove. Psi imaju redovan veterinarski nadzor- naš veterinar dolazi minimalno jednom sedmično i vrši redovan nadzor i pruža pomoć onima koji su u potrebi. U ovih osam godina rada smo morali da eutanaziramo svega tri psa (pas sa tumorom limfnih čvorova i dva psa sa pokidanom kičmom). Ako postoji 5 odsto šanse da spasimo nekog psa, učinićemo sve da ga spasimo. To je naša politika i u tome nas podržava naš veterinar i zaista uspijavamo da spasimo 90 odsto pasa. Naravno, dešavalo se da nam epidemija među štencima u prihvatilištu odnese živote, ali smo pronašli rješenje za to – privremene smještaje do revakcine, tako da je smrtnost štenca spala na nekih 2-3 odsto što je prihvatljivo za nas.
Udruženju SPAS potrebno više volontera
O više od 300 pasa svakodnevno brine sam troje ljudi, a tu je još nekoliko volontera koji povremeno brinu o psima i njihov doprinos prihvatilištu je dragocjen. Ali, potrebno je više ljudi kako bi slatke njuškice dobile više pažnje.
“Mi smo volontersko udruženje. Mi smo šačica ljubitelja životinja koja potrebe životinja stavlja ispred svojih potreba. Nas troje se svakodnevno brinemo o našim štićenicima, kao i o napuštenim divljim psima na terenu, a pored toga imamo još dvije volonterke koje dolaze redovno jednom sedmično u utočište. Imamo još dvoje volontera koji dolaza dva puta mjesečno. U posljednje vrijeme, kako su ljudi iz dijaspore došli na odmor, skoro svakodnevno imamo posjete. Neko dođe da volontira cijeli dan, neko dođe na nekoliko sati na maženje i da donese hranu, i to su trenuci koje najviše volimo. Pažnja je potrebna našim štićenicima, i ma koliko se trudili da im pružimo pažnju nekada od posla oko njih (čišćenje, spremanje, terapije, hranjenje, napajanje) ne stignemo svima da posvetimo dovoljno pažnje”, rekla je Ritanova i dodala:
“Voljeli bismo da imamo više volontera, ljudi koji su spremni da odvoje vrijeme i dođu da provedu vrijeme sa našim štićenicima, ali još uvijek ljubav prema životinjama u našoj zajednici nije evoluirala do te mjere da bi neko htio da se odrekne svog komoditeta da bi pružio pažnju, ljubav i pomoć nekome ko ti ne može ničim uzvratiti osim zahvalnošću i ljubavlju. Ali, vjerujemo da će se i to ubrzo promijeniti. Stoga, trenutno nismo u mogućnosti da obezbijedimo cjelodnevni boravak u utočištu, mada nam je i to u planu. Trudimo se da veći dio dana boravimo sa njima i da im obezbijedimo dnevno minimalno pet sati trčanja, igranja i razonode u dvorištu, jednom rječju – slobodnog kretanja. Većina naših štićenika je srećna i zadovoljna u našem utočištu.
Izvor fotografija: Udruženje SPAS
Pratite nas: Facebook Instagram
Možda vas zanima: Dr Lukač: Zašto je potrebno sterilisati i kastrirati pse