Autor: Maja PREDRAGOVIĆ

Sanja Vojnović, odbojkašica Banjaluka voleja, život dijeli sa tri ljubimca, macama Melodi i Mimi i psom Zizi koji je odigrao važnu ulogu kada se iz SAD vratila u Bosnu i Hercegovinu gdje je nastavila igračku karijeru.

Uspješnoj odbojkašici iz Bijeljine životinje su od djetinjstva važne, bilo je tu mnogo kuca i maca, jedan patak Gasa, a sada su tu tri ljubimca koja joj život čine ljepšim i zanimljivijim.

“Sve tri su različite dobi. Maca Melodi je sa mnom najduže i ima pet godina, onda pas Zizi koja je tek napunila godinu dana i maca Mimi koja je najmlađi član našeg malog čopora i ima četiri mjeseca”, rekla je Sanja Vojnović, na početku razgovora za portal Mojljubimac.net.

Svaki od ljubimaca ima posebnu priču.

“Na prvo mjesto bih izdvojila Zizi, jer sam je dobila u periodu kada sam se vratila iz Amerike za Bosnu, a to je svakako jedna od prekretnica u mom životu. Odluka da se vratim kući je bila jedna od težih, ali Zizi je dosta uticala da taj prelazak bude lakši. Možda je to jedan od razloga moje posebne povezanosti sa njom.

Melodi je sasvim slučajno ušla u moj život. Došla je na naša vrata kao jako mala I bolesna maca. Uspjeli smo da joj pomognemo i družimo se već punih pet godina. Mimi je najmlađi član i nju sam nedavno dobila. Ona mi je sigurno jedan od najljepših rođendanskh poklona”, priča Sanja, a na pitanje kako se ljubimci slažu kaže:

“Ne slazu se 😂. Melodi i Zizi su drugari jer je Zizi odrasla uz Melodi i upravo zbog toga je poprimila dosta stvari koje mačke rade.  Sa druge strane, Mimi još uvijek nije u potpunosti prihvaćena, ali radimo na tome.”

Sanja kaže da je Mimi puna energije i ona najviše voli da se igra, dok je Melodi sušta suprotnost i voli da se mazi. Dobro proveden dan za Zizi je na rijeci ili jezeru jer obozava da se kupa. Ipak, kakva bi to zabava bila da nema nestašluka.

“Ima ih. Zizi obožava da iskopa cvijece kod komšija, polomi saksije, pojede macinu hranu… sa njom nikada nije dosadno. Mimi čupa zavjese i lomi sve što joj se nađe na putu. Jako je živahna, ali mislim da je to zato što ima energije na pretek. Melodi, sa druge strane, je mirnica i sa njom nemam puno problema”, ističe Vojnovićeva.

Melodi voli da se pohvali lovačkim umijećem.

“Melodi je maca koja može biti i u kući i napolju i pravi je lovac. Jedna zanimljivost vezana za nju je ta da svako veče ulovi miša i donese ga na vrata da se pohvali i da podijeli plijen sa nama”, priča Sanja Vojnović.

Život sa ljubimcima je radost. Oni koji ih imaju to najbolje znaju, a kako i sama Sanja kaže ostavljaju veliki trag i kada odu.

“Imala sam dosta ljubimaca, odrasla sam sa njima. Možda najzanimljiviji ljubimac je bio moj patak Gasa koji je bio strah i trepet u naselju. Bio je pravi pas čuvar jer niko nije mogao proći pored njega u dvorište. Pored Gase, bilo je tu još nekoliko maca i cuka koji su prošli kroz moj život i ostavili veliki trag”, ističe Sanja Vojnović za portal Mojljubimac.net.

Odbojkašica i softverski inženjer

Sanja Vojnović je odbojku počela da trenira kao desetogodišnja djevojčica u OK Radnik u Bijeljini, a nastavila u SAD, gdje je otišla na studije. U SAD je sa uspjehom igrala pet godina za univerzitetske klubove. Bila je prije dvije godine MVP, a četiri godine najbolji tehničar koledž lige.

“Pored ličnih priznanja, najveći uspjeh je bio kada smo osvojile ligu”, kaže Vojnovićeva.

Mlada odbojkašica nije bila uspješa samo na terenu već i na studijama. Diplomirala je softverski inženjering/programiranje 2018. u Oklahoma Sitiju i zaposlila se.

“Na godinu dana sam napravila pauzu od odbojke, ali nedostajala mi je i odlučila sam da se vratim na teren. Došla sam u Banjaluka volej, kockice su se posložile i ponovo radim ono što volim. Imamo veoma dobar tim i vjerujem da ćemo uz kvalitetan rad uspjeti da osvojimo titulu”, kaže Vojnovićeva.

Dok se bori za trofeje sa saigračicama iz Banjaluka voleja, Sanja Vojnović ne zapostavlja ni karijeru inženjera i radi u kompaniji “Lanaco”.

Izvor fotografija: Sanja Vojnović/Privatna arhiva

Pratite nas: Facebook  Instagram

Možda vas zanima: Ljubimci prije i poslije udomljavanja, Henri čekao eutanaziju, a dočekao bolji život