Autor: Maja PREDRAGOVIĆ
Mace Neli i Pipi povezala je ista sudbina, lom pršljena i svakodnevna borba, a one su povezale ljude iz Sarajeva, Banjaluke i Zagreba koji se trude da im pomognu i koji ne gube nadu da će malim divnim bićima dani biti ljepši i bezbrižniji.
Ovo je njihova priča, priča Neli, Pipi, Branke, Tamare, Aldijane, Amele, Žarka, a nadamo se da će imati srećan kraj i da će hrabre mace imati život bez patnje i topao dom.
“Neli i Pipi su krznene Sarajke s privremenim boravkom u Banjaluci, a liječe se u Zagrebu. Povezala ih je ista sudbina – lom pršljena zbog kojeg se ne mogu služiti zadnjim nogama i normalno obavljati nuždu. Njihova sudbina je dublje povezala i mene sa ljubiteljima mačaka iz Sarajeva koji dijele moje mišljenje da eutanazija nije prihvatljiva opcija”, rekla je Branka Kekerović, policajka i volonterka u Udruženju “Šapa u srcu” za portal Mojljubimac.net.
Borba za Neli i Pipi počela je na društvenim mrežama.
“Neli je jedan mladi gospodin sažaljive prirode objavio na društvenim mrežama prije više od mjesec dana. U objavi je stajalo da beskućna maca vuče zadnje šape koje su zbog toga izranjavane, te da moli za pomoć dobre duše kako bi se maci ukazala medicinska pomoć. Tu objavu sam vidjela kad i dvije ljubiteljke maca iz Sarajeva Amela Bulja i Aldijana Žilić i odlučile smo joj pomoći zajedno. A, Pipi je mače koje je na ulici nađeno povrijeđeno prije nekoliko mjeseci. Udomila ju je žena čija je sestričina mene kontaktirala za pomoć zato što je briga o Pipi postala preveliki teret za vremešnu udomiteljku. Poklopilo se da su tada bile u toku pripreme Neli za put, pa smo odlučili da i Pipi pošaljemo s njom u Zagreb na pregled”, kaže Kekerovićeva, koja živi u Banjaluci.
Neli se najprije liječila u Sarajevu, ali bez uspjeha. Zato su dvije ljubiteljice maca iz Sarajeva kontaktirale dr Žarka Ćirića i pripremile sve potrebno da se mace odvezu u Zagreb na pregled i eventualnu operaciju. Nadu za oporavak maca dao je veterinarski ortoped dr Ćirić nakon što ih je pregledao. Međutim, kako bi utvrdio pravo stanje povreda potrebno je skeniranje kičmi maca magnetnom rezonancom, a MRI aparat u Zagrebu nije bio u funkciji.
“Nakon što je dr Ćirić zaključio da se stepen povreda može utvrditi samo na osnovu MRI snimaka i obavijestio nas da bi pokvareni MRI aparat uskoro trebao biti u funkciji, odlučila sam da zamolim jednu ljubiteljku maca, moju rođaku Tamaru Kekerović, bez koje bi ovo sve bilo nemoguće, da ih pričuva do tada u Banjaluci”, kaže Branka.
Ljubiteljice mačaka iz Sarajeva i Banjaluke se trude da mace dobiju najbolju moguću terapiju FOTO: Privatna arhiva
Međutim, dani su prolazili, aparat je i dalje bio u kvaru, ali Branka i ekipa nisu odustajali da pomognu macama. Kekerovićeva je saznala da je Dijagnostički centar Dr Arar u Banjaluci jednom skenirao velikog psa te je odlučila da se obrati ovom Centru.
“Veoma sam im zahvalna što su pristali da snime ove dvije ljepotice iako im je to bio prvi slučaj snimanja mačaka. Poslali smo snimak u Zagreb i sada čekamo povratnu informaciju od dr Ćirića i znaćemo da li će operacija biti moguća”, priča Branka Kekerović i dodaje da se osim borbe da macama olakšaju živote, bore i na drugim frontovima:
“Dok čekamo odluku dr Ćirića o njihovom liječenju, brinemo o plaćanju računa. MR snimanje je koštalo 700 KM, a priprema za isto 120 KM. Dok su u Banjaluci, mace smo vakcinisali i očistili od parazita, što je koštalo 56 KM. Još ne znamo koje ćemo troškove imati u Zagrebu, ali sada pokušavamo da sakupimo 876 KM, pa ćemo kasnije razmišljati o budućim troškovima. Puno bi nam značila svaka marka koju dobri ljudi mogu izdvojiti za ove mace, a ono još bi nas najviše obradovalo bilo bi da im neko ponudi dom.”
Pratićemo priču o Neli i Pipi sa nadom da će nakon liječenja dobiti i “zauvijek dom”, a Branka, Aldijana, Tamara i Amela poručuju:
“Kad bi ljudi osvijestili da otvarajući svoje srce bespomoćnoj životinjici, najvećim dijelom bi pomogli sebi. Probude se neke emocije za koje nismo ni znali da postoje. Sami postajemo mnogo srećniji, a taj osjećaj zahvalnosti što nam je pružena prilika da učinimo nešto za nekoga… to je neopisivo! Dajte sebi šansu, vrijedi, vjerujte. Pružiti žednoj životinji gutljaj vode, gladnoj dati komad hrane, ne košta ništa, a donosi mnogo. Pa ako baš ne možete da ponudite svoje srce, svoj dom i svoje vrijeme, onda bar učinite toliko da ne povrijedite neko od tih divnih bića. Oni u potpunosti zavise od nas. Oni nisu birali da budu gladni, izbacivani na ulicu, maltretirani. Željni su samo mrve naše ljubavi. Uz njih ćemo postati bolji ljudi. Oni nas svojom ljubavlju to uče.”
Izvor fotografija: Privatna arhiva
Pratite nas: Facebook Instagram
Možda vas zanima: Dr Lukač: Hipertireoza kod mačaka, simptomi i liječenje