Autor: Maja PREDRAGOVIĆ
Aleksandru Mušić znamo kao uspješnu košarkašicu, odličnog trenera, humanitarku, nekog ko je pravedan i ne trpi nepravdu, ali Muša je i neko ko voli životinje i uživa u društvu psa Ajse i mačka po imenu Cuni. Tu je i Leon, bratov ljubimac koji obožava Aleksandru.
Uspješna Banjalučanka uvijek je imala ljubimce. Bili su to psi, mačke i jedan hrčak, a tu su sada neki novi ljubimci koji joj uvijek izmame osmijeh i sa kojima nikada nije dosadno.
Asju je udomila kada je bila štene.
“Uvijek sam imala ljubimce, a Ajsu sam udomila krajem 2018. godine. Bio je to period kada sam razmišljala da odem do azila i da udomim psa, međutim, preduhitrio me Facebook post sa objavom da mali pas treba dom. Odmah sam se javila i rekla da sutra dolazim po štene. Čim sam došla po nju prišla mi je, a zanimljivo je da mi je prešla u krilo dok smo se vozile do kuće”, počela je priču Aleksandra Mušić, za portal Mojljubimac.net.
Tu je i crno – bijeli mačak Cuni, koji ima “opasan” stav, ali je veoma umiljat.
“On je nevjerovatan. Umiljat je, voli da se mazi, a kada ga zovnem odmah krene za mnom. Takođe, i kada ga moji roditelji pozovu ide sa njima, prati ih u stopu”, kaže Mušićeva.
Na pitanje kako se Asja i Cuni slažu, katko odgovara “Nikako” i nastavlja:
“Asja reži, Cuni frkće, ali nisu se ‘potukli’.”
Mušićeva nam je otkrila kakav je Asja pas i šta voli da radi.
“Voli da ide u šumu u šetnju, voli da se igra, iako skoro sve igračke, koje može da potrga potrga, njuška i često traga za nečim. Takođe, voli da kopa rupe po dvorištu, tako da imam dodatnu zanimaciju – zatrpavanje rupa”, priča kroz osmijeh naša sagovornica, koja vrijeme provodi i sa bratovim psom Leonom, koji obožava da joj u šetnjama pravi društvo.
Ako bira, trofejna košarkašica je uvijek da se pas udomi a ne da se kupuje.
Kada je riječ o drugoj, jednako sjajnoj strani medalje, Aleksandra Mušić je ostavila neizbrisiv trag u svijetu košarke. Igrala je u Mladom Krajišniku, Željezničaru, te klubovima u Austriji, Izraelu i Francuskoj, trenirala sa uspjehom Orlove i bila sportski direktor i trener Feniksa. Može da se pohvali sa više od 30 pehara i medalja, ali kaže da ih ne broji.
“Ne brojim. I ne znam tačan broj osvojenih medalja i pehara, ali meni su iz tog perioda najdraža prijateljstva. I sada se čujem sa mnogim saigračicama, kada se vidimo kao da je vrijeme stalo i nastavimo priču kao da smo se viđale svaki dan. To je najveće bogatstvo”, priča Mušićeva.
Veliko bogatstvo je prilika da upozna druge zemlje i kulture. Iako se mnogi sportisti žale da ne uspiju da obiđu zemlju u kojoj igraju, pa čak ni grad, kod Muše to nije slučaj.
“Ima se vremena za sve. Kada sam imala slobodan dan nisam sjedila u stanu već sam išla u obilaske. Svaku priliku sam koristila da nešto vidim, naučim i uživam”, ističe Aleksandra Mušić.
Predsjednica volonterka u HO “Budimo ljudi”
Aleksandra Mušić se godinama bavi humanitarnim radom, a posljednje tri godine je predsjednica Humanitarne organizacije “Budimo ljudi”, koja djeluje na području cijele BiH.
Mušićeva, koja ulogu predsjednice obavlja volonterski, aktivna je i uvijek spremna da pomogne, baš kao i drugi članovi HO “Budimo ljudi”. Oni pomažu ljudima u liječenju, nabavci lijekova, ali i porodicama kojima su potrebne osnovne životne namirnice. Mnogo je onih kojima su pomogli, ne staju i nastavljaju svoju misiju a to rade pravedno, sve ide preko računa i na osnovu predračuna tako da, kako kaže Mušićeva, nema mjesta prevarama.
Pratite nas: Facebook Instagram
Možda vas zanima: Ljubimci prije i poslije udomljavanja, Henri čekao eutanaziju, a dočekao bolji život