Autor: Maja Predragović
U domu pisca Berislava Blagojevića caruje pravo malo drugarstvo. Pas i šest mačaka su se pobrinuli da uvijek bude zanimljivo. Ima tu divnog prijateljstva, ponekad ljubomore i svađe, ali i puno ljubavi pa ne čudi što su Blagojeviću inspiracija za pisanje i ljubimci.
“Imamo psa Hektora, pet mačaka – Ripli, Kuba, Cimet, Mini, Kuki – i mačka Čea. Hektor je najmlađi, mješanac udomljen kasne jeseni 2017. Ripli je rodonačelnica, dobili smo je na poklon od prijatelja 2015. godine i sve druge mačke potekle su od nje. U jednom trenutku imali smo gotovo dvadeset mačića, svi su udomljeni, od Mahovljana, preko Banjaluke, do Rekavica. Već nekoliko godina naši ljubimci su sterilisani/kastrirani, pa je ovo sada standardna ekipa”, počeo je priču za portal Mojljubimac.net Berislav Blagojević, magistar geografskih nauka i pisac.
Dodaje da su svi ljubimci potpuno različiti i da imaju svoje osobenosti koje ih čine jedinstvenima.
“Ripli je najviše vezana za kuću i dvorište, drži sve pod budnim okom. Mini redovno ‘prepričava’ dogodovštine kad se vrati kući i ‘zove’ kad želi da se mazi. Kuki je najstrašljivija, mnogo se plaši kad duva vjetar, mada paradoksalno, u takvim trenucima želi da izađe iz kuće. Cimet je velika pričalica i možda najbolja lovica (dakako, nisu gladne, ali instinkt je čudo prirode), a Kuba je najtvrdoglavija i uvijek uspijeva da na kraju bude sve po njenom. Če je, uz Cimet, najdobroćudniji i u sukobe ulazi samo ako se pojavi neki uljez, tad brani teritoriju. Hektor je bio štene kad je došao i odrastao je uz mačke, pa ima dosta njihovih osobina. Jedna od takvih je ljubopitljivost, svuda bi on nos da gurne. To je ponekad simpatično, a ponekad i nezgodno”, kaže Blagojević.
S obzirom da je Hektor odrastao u carstvu mačaka, sa malim prijateljima se dobro slaže, ali Blagojević kaže da je ponekad i ljubomoran. Nisu ni mačke ravnodušne, pa kada Hektor ide u šetnju idu i one.
“Ono što je možda najkarakterističnije je to što nas mačke obavezno prate kad vodimo psa u šetnju. U tim trenucima izgledamo čudno, naročito u selu gdje živimo i gdje nisu navikli na takve prizore. Imali smo macu Luce koja je stradala u nesreći prošle godine. Ona i Hektor su imali poseban odnos, spavali su zajedno, ona je znala šapu da mu stavi na njušku ako preglasno laje, igrali su se skupa. Vidljivo je da mu nedostaje, baš kao i nama”, kaže Blagojević.
Iako važi “pravilo” da se psi i mačke ne slažu, u domu Blagojevića do svađe dolazi između mačaka. Kako kaže naš sagovornik mačke između sebe imaju svakodnevna „prepucavanja“, najčešće zbog omiljenih mjesta na kojima dremaju.
“Ali nikad to nisu opasne situacije, već začikavanja i uspostavljanje neke njima razumljive hijerarhije. Katkad se dogodi da se ‘posvađaju’ zbog naše naklonosti, ali rijetko, jer zaista vodimo računa da se svakome posvetimo jednako”, dodaje Blagojević.
Na pitanje Koliko ljubimci oplemenjuju čovjeka i da li bi mogao da zamisli život bez njih Berislav Blagojević odgovara:
“Možda će zvučati paradoksalno, ali životinje najbolje oplemene čovjeka i od njih se svakodnevno može učiti o ljubavi, odanosti, strpljenju, mudrosti koja je nerijetko veća od naše ‘knjiške’. Mačke su naša veza sa onostranim, o tome je mnogo pisano, pa nije čudo što u istoriji postoji posebna veza između umjetnika i mačaka. Naši ljubimci, pa i životinje uopšte, velika su inspiracija. Čak i bol, koji je neminovan zbog njihovog kraćeg životnog vijeka i velike ranjivosti u modernom dobu, može da iznjedri umjetničko djelo, da se pretoči u knjigu ili priču. Tako je nastala knjiga o psu Gagarinu, te jedna priča u mojoj posljednjoj zbirci ‘Monument’. Iz tih djela vidi se da oni nisu ljubimci u klasičnom smislu, već drugovi i saputnici. Uče nas poštovanju prirode i nježnosti prema svemu što živi, od insekata do srna. Čim se čovjek izmjesti iz svoje zone komfora, otkriva mu se jedan nevjerovatan svijet sa svim fazama i ciklusima, divlji, plah, ranjiv. Ono što sam još preuzeo (da ne kažem naučio) od naših ljubimaca jeste osjećaj empatije za faunu u širem smislu, a naročito za napuštene životinje koje srećemo uz cestu ili u gradovima. Smatram da je normalno da vlasnici ljubimaca razviju posebna osjećanja i da pomažu onima koji nisu bili te sreće da imaju svoje ljude. I ne, ne bih mogao da zamislim život bez ljubimaca.”
Životinje su dio njegovog života oduvijek. Prisjetio se svojih prvih ljubimaca, koje je imao kao dijete dok je živio u Bosanskom Brodu, ali i Lajke i kornjača.
“Uvijek sam volio životinje, ali tek od prije šest godina konačno imam više uslova da ih čuvam mada ne i vremena da im se posvetim koliko bih htio i koliko zaslužuju. Kao dijete imao sam akvarijum, zatim kratko vrijeme i kornjače. Ipak, najviše pamtim kuju Lajku koja je živjela u našim zgradama i koju smo svi u komšiluku čuvali. Premda je uginula prije više od trideset godina ja i danas znam tačno mjesto na obali Save gdje smo je sahranili”, priča sa sjetom Blagojević.
Blagojević, autor devet knjiga, od kojih su neke prevođene na italijanski i makedonski jezik, inspiraciju nalazi u svemu. Od, kako kaže, naizgled nevažnih trenutaka svakodnevice do istorijskih lomova i važnih događaja, a inspiracija su mu bili i ljubimci.
“Knjiga za djecu (i starije) ‘Upoznajte Gagarina, najšašavijeg psa u svemiru’ koja je objavljena pretprošle godine inspirisana je dogodovštinama sa našim psom Gagarinom, Hektorovim prethodnikom. Ta je knjiga veoma zapažena kod čitalaca, što mi je posebno drago jer je ispričana glasom jednog psa i prikazuje svijet onako kako sam zamislio da ga vide životinje. Neki od likova su i mace (Ripli), ali i druge životinje poput krtice. U zbirci ‘Monument’ je priča ‘Zašto plačem sad’ koja je inspirisana gubitkom mačke. Životinjski svijet je prilično prisutan u mojim pričama, čak i u ranijim knjigama. Trenutno pišem kratke priče koje bi u budućnosti mogle da postanu nova zbirka. Među njima već ima nekoliko priča inspirisanih našim ljubimcima”, rekao je Berislav Blagojević za portal Mojljubimac.net.
Dok čekamo novu zbirku kratkih priča tu su, pored pomenutih knjiga, “Lamentacija po Sofroniju” (proza), “Trebao sam biti riječ” (poezija), Ja, revolucionar” (kratke priče), “Revolucionar” (kratke priče, audio knjiga i elektronsko izdanje knjige), “Tiši od vode” (roman), “Mi u magli” (poezija) i “Bumerang” (roman). Berislav Blagojević je svoja djela objavljivao i u časopisima, dobio je niz nagrada, a njegovi radovi su prevođeni na makedonski, malteški, španski, poljski, engleski, njemački, italijanski i japanski jezik.
Možda vas zanima: Mačke nam pomažu da se osjećamo bolje