Ako pratite sport ime Vladimir Branković vam je dobro poznato, ali sada nećemo puno pričati o rukometu i ambicijama jednog od najvećih klubova na našim prostorima RK Borac m:tel – predstavićemo vam Feda koji je odnedavno član porodice Branković. Branković nam je otkrio zašto je izabrao šnaucera ali i zašto je Fed kriv što je nekadašnji rukometaš dobio “opomenu” od supruge.

Fed nije Brankovićev prvi ljubimac.

“Godine 1999. imao sam psa, dalmatinca, po imenu Lopi. Bio je najsličniji biku Ferdinandu iz crtanog filma. Nije nešto puno mario za druge pse (mislim na mužijake), bio je u svom fazonu, imao je svoje prioritete: ženke u tjeranju i spavanje. Bio nam je kao antistres program”, rekao je Vladimir Branković za portal Mojljubimac.net.

Nakon Lopija, srce Brankovića “ukrao” je još jedan pas.

dva dječaka sjede na zidu u parku a između njih crni pas
Luka i Vukašin obožavaju novog drugara FOTO: Privatna arhiva

BRANKOVIĆ: Pokušavali smo sa drugim ljubimcima (ribice, ptice), ali smo se opet odlučili za psa. Nabavili smo velikog šnaucera koji se zove Fed. Pošto je u pitanju baš velika rasa, kada sam ga donio kući sa tri mjeseca starosti, supruzi sam zbog mira u kući rekao da je u pitanju srednji šnaucer. Sačekao sam 20-ak dana da se upoznaju i zavole, pa sam tek tada rekao ‘surovu’ istinu. 😊 Mislim da je obaveza ista i za velikog i malog psa, tako da sam kroz to objašnjenje uspio da se izvučem sa ‘opomenom’. Ovom prilikom zahvaljujem svojoj bračnoj saputnici što nas nije sve istjerala iz kuće.

Crni pas sjedi ispred spomenika na Banj brdu

Kako je Fed došao u vaš dom i zašto baš šnaucer?

BRANKOVIĆ: Šnaucer je veoma inteligentan i dominantan pas, vjeran i odan. Pored toga ne linja se (Lopi se linjao dva puta godišnje po šest mjeseci 🙂 ), a to nam je veoma važno jer živi sa nama u stanu. A kako je došao kod nas? Jedne večeri sam pričao sa sinovima o mogućnosti da nabavimo psa, na šta su oni pokazali ogromno interesovanje. Pošto je sada vrijeme COVID-a, tokom kojeg oni imaju puno slobodnog vremena, odlučili smo da im nametnemo još jednu obavezu, po imenu Fed.

Kakav mu je karakter? Šta najviše voli da radi?

BRANKOVIĆ: Fed je jedno smiješno kuče, koje bi se stalno igralo i trčalo. Ali, najveću ljubav pokazuje prema hrani. Voli da pojede sve što vidi, tako da sa tim imamo problema. Uživa u pažnji. Ne mogu još potpuno da ocijenim njegov karakter jer je još štene 😊 i da … voli da se igra sa njegovim drugarima Reom, Leom, Mazom i Pepeom. Sa njima svakodnevno uživa u igri.

Da li vaš ljubimac ponekad napravi nered u stanu?

BRANKOVIĆ: Malo je ovdje prostora da se opišu svi ‘cirkusi’ koje Fed sada pravi ili koje je Lopi pravio. Ono što nikad neću zaboraviti je da sam poslije operacije koljena kod doktora Papića, došao kući sa komadom hrskavice u nekom najlonu, koju mi je doktor dao da ponesem kao ‘suvenir’ sa operacije. Ne razmišljajući ostavio sam ‘suvenir’ na stolici i dok sam ostavio štake, okrenuo sam se na stolici vidim samo najlon 😊 i Lopija koji se oblizuje.

Kada Vas Fed najviše naljuti?

BRANKOVIĆ: Najviše me ljuti kada jede sve što vidi na livadi. Ljudi bacaju kroz prozor sve i svašta. Ima šala među ‘kerovođama’ da onaj koji prvi ujutru izađe sa psom, nema potrebe da hrani psa u kući, jer ima dovoljno bačene hrane ispod prozora.

crni pas zagrlio dječaka
Fed voli da se igra sa djecom FOTO: Privatna arhiva

Ko se najviše brine o njemu?

BRANKOVIĆ: Sinovi Luka i Vukašin, on je njihov drugar.

Koliko za djecu znači odrastanje sa ljubimcima?

BRANKOVIĆ: Psiholozi kažu ‘DA’ za psa u kući, ali ja se nisam vodio tim. Cilj mi je bio da djeca osjete tu vrstu obaveze, odgovornosi i ljubavi.

Šta ste naučili tokom života sa ljubimcima?

BRANKOVIĆ: Nauči čovjek svašta 😊 na šta prije nije mogao ni da pomisli, a najbitnije, posebno za ove mlađe, je da sebi stvaraju obaveze i imaju odgovornost.

Malo o Brankoviću, rukometu i RK Borac m:tel

Ipak, nismo mogli da preskočimo priču o rukometu, koji je Vladimir Branković počeo da trenira 1992. u Borcu kod trenera Rade Unčanina. Zatim je trenirao kod Milana Zeca u RK Banjaluka do 18 godine, a onda ga je put odveo u Kosig i Prijedor, da bi 2005. ponovo obukao dres Borca kada je trener bio legendarni Abas Arslanagić. Zaigrao je i za sarajevski Željezničar, a onda ponovo dolazi u Borac.

” U oktobru 2013. sam, na poziv bivšeg saigrača i prijatelja Neše Golića, došao u marketing kluba, a 2015. sam imenovan za direktora. Dosta je posla urađeno, trudimo se da postignemo što više za sredstva koja uspijemo pronaći, ali danas u sportu vrijedi samo jedno pravilo – koliko para toliko i muzike. Zahvaljujući nadljudskim naporima, autoritetima, sredstvima i radom čanova uprave kluba (Saša Kondić, Marinko Umičević, Vlado Đajić, Goran Selak, Vladimir Blagojević, Igor Jovanović, Željko Šušak, Savo Kovačević) uspjeli smo riješiti mnoge probleme našeg kluba koji su naslijeđeni”, ističe Branković i dodaje:

“Pored Upravnog odbora, koji je bio motor svih pozitivnih promjena u klubu, veliku pomoć sam imao od sekretara kluba, igrača, ekipe i trenera omladinske škole koji su znali da istrpe dosta stvari, kako bi našem klubu bilo bolje. Okrenuli smo se stvaranju što bolje omladinske škole i od tog projekta nećemo odustati. Obezbijedili smo odlične uslove za naše polaznike, odlične trenere i besplatno treniranje. Za navedeni period, uz sve nabrojano, klub je uspio da osvoji četiri titule prvaka BiH, četiri Kupa BiH i tri puta kup RS.”

Možda vas zanima: Tamara Đapa: Život sa zekom Boletom i psom Leom