Za Maju Tatić znaju svi u Bosni i Hercegovini jer nas je predstavljala na Eurosongu. O Maji kao pjevačici i umjetnici već je dovoljno sve poznato. Maja, sem poslovnog angažmana u muzičkoj produkciji na RTRS-u, ima svoju muzičku emisije ,ona je “full time” mama preslatke Lare ali i vlasnica kućnog ljubimca po imenu Miki.
Maja je djevojka iz naselja, dobra drugarica, profesionalac i odličan poznavalac svog posla. I kad je na “Jastuku za dvoje” pjevala naciji, bila je ista ona djevojka kao u srednjoškolskim danima. Ona je duša od žene i to će vam potvrditi svako, ko god je bar malo bolje poznaje. U njenom srcu ima mjesta za sve, a godinama unazad, uvijek je tu i neki slatni, nestašni psić.
Majo, kada ste se odlučili za prvog ljubimca? Koliko godina Vaš dom uveseljava kućni ljubimac?
MAJA TATIĆ: Svog prvog kućnog ljubimca sam imala tek kada sam otišla na Kanarska ostrva. Moja prijateljica mi je poklonila preslatkog psića, kujicu kojoj sam dala ime Milica i koja je bila neka mješavina pudlice i terijera. Kad sam se vratila u Banjaluku, 2002. godine ona je došla sa mnom i poživjela je punih 17 godina. Inače, čitav život sam željela da imam kućnog ljubimca, ali mi nažalost roditelji nisu dozvoljavali. Sadašnji kućni ljubimac je kod nas već tri godine. Slučajno smo ga odabrali. Lara je izrazila želju za kućnim ljubimcem i ja nisam imala srca da joj to uskratim (znam kako je meni bilo kad mi roditelji nisu tu želju ispunili). Otišle smo jedan dan kod prijateljice u naselju Kuljani, koja brine o napuštenim psima. Kad smo vidjele Mikija, Lara i ja, jednostavno smo ga morale povesti sa sobom. Udomile smo psića koji je bio star šest mjeseci.
Koliko nas kućni ljubimac oplemenjuje?
MAJA TATIĆ: Miki je drugačiji pas od prethodnog, voli da laje, voli da se igra, skače, mnogo je aktivan kao i moja kćerka Lara, tako da su se baš poklopile po temperamentu. Tek kad imate psa shvatite koliko vas on usrećuje, uveseljava i istinski oplemenjuje. Poznata je ona narodna: ”Pas je čovjekov najbolji prijatelj”. Zbilja je to istina.
Kakva su vaša iskustva, koliko je uticao na razvoj i odrastanje Lare? Koje osobine kod djece može kućni ljubimac da razvije?
MAJA TATIĆ: Lara je imala skoro devet godina kada smo donijeli Mikija u kuću. Ja sam sačekala da i ona malo odraste, da može sa mnom da učestvuje u obavezama i da podijelimo dio zaduženja, kako bi se i ona naučila i odgovornom ponašanju i obavezi prema drugom biću. Imali smo na početku mjesec dana navikavanja jer je Miki imao svega šest mjeseci, tako da smo morali svemu da ga naučimo. U tome sam ja bila glavna jer sam imala već to iskustvo (navikavanje na wc, čišćenja po kući i sve što ide uz psića). Naravno, ne možete baš mnogo u početku da se oslanjate na dijete jer nekoliko dana je djetetu interesantno a onda bi da se igra s drugaricama, da nema obavezu. Ono što je dobro, dijete shvati i kolika je to obaveza i da ljubimac nije samo igra već i da je to i velika ljubav .
Imate li nekih veselih pričica vezanih za psića?
MAJA TATIĆ: Za Mikija je zanimljiva jedna priča. Držala sam čas pjevanja jednoj djevojčici, ona je pjevala i u jednom dijelu pjesme samo gitara se čuje a ona pjeva samo na U.. Miki je počeo da zavija odnosno da i on pjeva, tako da je do kraja časa i on s nama pjevao. Zanimljivo je i to da ne podnosi svađu, galamu po kući, što je sad malo češća pojava kod nas jer Lara je u ”predpubertetu”….hahahah. Miki se tad sakrije u tuš kabinu u kupatilu.
Majo, imate mnogo drugarica, kako one reaguju na vašeg ljubimca?
MAJA TATIĆ: Moja kuma, na primjer, nije baš opuštena uz psa jer je imala ružno iskustvo u mladosti. Druga prijateljica takođe ima psa pa se navikla, treća ima macu tako da su sad već sve tri opuštenije kad dođu kod nas. Ono što je zanimljivo da Miki nije baš pas za sjedenja po baštama kafića, vrlo je nemiran, ”dubi na glavi” tako da baš i ne praktikujemo takva druženja.
Koje bi sve prednosti izdvojila, a koje možda obaveze oko kućnog ljubimca?
MAJA TATIĆ: Često ljudi ne shvataju da ljubimac nije igračka, da zahtijeva i vrijeme i pažnju pa u nedostatku dovoljno informacija postaju neodgovorni. Ljudi tek kad dovedu kući kućnog ljubimca, shvate kolika je to obaveza. Na primjer, ne možete putovati s njim na duža putovanja, morate razmišljati gdje ćete ga ostaviti… kod nas rijetko imate hotele pet friendly, ili plaže. Srećom, po većim gradovima, sada postoje mjesta za ostavljanje pasa i mačaka dok ste na odmoru. Takođe, psa morate izvoditi u šetnju, da se istrči, svaka rasa ima svoje potrebe. To sve jeste obaveza, ali vi se naviknete da imate kućnog ljubimca i obaveze koje dolaze uz njega. Međutim, količina ljubavi koju vam uzvrati je nemjerljiva i nije vam ništa onda teško da uradite za svog ljubimca.
Možda vas zanima: Krpelji mogu da budu fatalni za životinje, na vrijeme zaštitite ljubimce